Financijski izvještaji

Financijski izvještaji predstavljaju sliku tekućeg poslovanja i budućih tokova novca te su značajan izvor informacija za sve dionike s kojima trgovačko društvo posluje.  Moraju biti istiniti, sastavljeni na temelju objektivnih, dokumentiranih podataka i u skladu s računovodstvenim pravilima i standardima. Financijski su izvještaji strukturirani prikaz financijskog položaja i financijske uspješnosti subjekta.

Sukladno odredbama članka 19. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20, u daljnjem tekstu: Zakon) poduzetnici i druge pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. Zakona dužni su sastavljati godišnje financijske izvještaje u obliku, sadržaju i na način propisan Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.

Godišnje financijske izvještaje čine:

−       izvještaj o financijskom položaju (bilanca),

−       račun dobiti i gubitka,

−       izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti,

−       izvještaj o novčanim tokovima,

−       izvještaj o promjenama kapitala,

−       bilješke uz financijske izvještaje.

Mali i mikro poduzetnici dužni su sastavljati bilancu, račun dobiti i gubitka i bilješke uz financijske izvještaje.

Poduzetnici koji su obveznici primjene Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja u sklopu sastavljanja svojih godišnjih financijskih izvještaja nisu obvezni sastavljati izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.

Struktura i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja detaljnije je propisana Pravilnikom o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja (NN br. 95/16, 144/20). Iznimno, strukturu i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika čije poslovanje je uređeno posebnim propisima, pravilnikom ili odlukom propisuju nadzorna tijela ovlaštena za nadzor njihova poslovanja.

Dakle, cilj je financijskih izvještaja opće namjene pružiti informacije o financijskom

stanju, financijskoj uspješnosti i novčanim tokovima poslovnog subjekta koje su korisne širokom krugu korisnika u donošenju ekonomskih odluka.

Bilanca pruža podatke o stanju imovine, kapitala i obveza na određeni dan, najčešće je to na zadnji kalendarski dan u poslovnoj godini. Izgled bilance, shema i struktura bilančnih pozicija propisani su Zakonom i usklađeni s regulativom Europske unije.

Za razliku od bilance, svrha računa dobiti i gubitka jest prikazati rezultate (uspješnost) poslovanja u određenom razdoblju, odnosno prihode i rashode od poslovnih i financijskih aktivnosti i aktivnosti s povezanim subjektima, najčešće je to kalendarska poslovna godina.

Izvještaj o novčanim tokovima prikazuje primitke i izdatke novca i novčanih ekvivalenata, kao primitke i izdatke od poslovnih, financijskih i investicijskih aktivnosti.

Izvještaj o promjenama kapitala (glavnice) prikazuje povećanje ili smanjenje kapitala koje se dogodilo u promatranom razdoblju i to promjene nastale po svim dijelovima kapitala: kapital, rezerve, zadržana dobit i dobit tekućeg razdoblja, a ne samo po osnovi uplata i isplata vlasnika.

Bilješke čine sastavni dio financijskih izvještaja, a uz prikaz računovodstvenih politika sadrže dopunsku prezentaciju, objašnjenja i razradu podataka iz bilance, računa dobiti i gubitka, izvještaja o novčanim tokovima i izvještaja o promjenama kapitala.

Za obavljanje nadzora poduzetnika u dijelu računovodstvenih poslova radi provjere obavlja li poduzetnik računovodstvene poslove u skladu s odredbama Zakona, drugih zakona kojima se uređuje obavljanje poslova poduzetnika, a koji sadržavaju odredbe u vezi s računovodstvenim poslovima te propisima donesenim na temelju tih zakona nadležno je Ministarstvo financija, Porezna uprava.

Uz Ministarstvo financija, Poreznu upravu, za provođenje nadzora u dijelu računovodstvenih poslova nadležni su i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga i Hrvatska narodna banka, na način kako je propisano odredbama Zakona.

Financijska agencija (FINA), na temelju podataka u Registru godišnjih financijskih izvještaja, utvrđuje dostavlja li poduzetnik Financijskoj agenciji u propisanim rokovima dokumentaciju iz članka 30. Zakona radi javne objave te dostavlja li poduzetnik i druga fizička ili pravna osoba financijske podatke za statističke i druge potrebe sukladno članku 32. Zakona.

FINA je ovlašteni tužitelj za pokretanje prekršajnog postupka protiv poduzetnika i odgovorne osobe poduzetnika koji navedenu dokumentaciju u propisanim rokovima ne dostave FINI.

Za planiranje i vođenje poslovanja nužna je adekvatna informacijska podloga zainteresiranim korisnicima. Informirati korisnike znači predočiti im relevantne i pouzdane informacije u prepoznatljivom obliku i sadržaju razumljivom korisnicima kojima su namijenjene. Najveći dio tih informacija nastaje u računovodstvu. Konačni proizvod računovodstvenog procesa je skup izvještaja koji se nazivaju financijskim izvještajima. Oni izvještavaju o stanju poduzeća i uspješnosti poslovanja te upozoravaju na moguće probleme.

Financijsko izvještavanje mora osigurati: pouzdane informacije za donošenje upravljačkih odluka, upotrebljive informacije sadašnjim i potencijalnim investitorima i kreditorima za donošenje odluka o ulaganjima i kreditima, informacije o resursima poduzetnika i njihovim izvorima, o transakcijama koje utječu na promjene resursa i izvora, informacije o uspješnosti poslovanja u određenom razdoblju, kao i informacije stručnjacima koji žele proučavati stanje i poslovanje u prošlosti u svezi s planiranjem i sl.

Osim vlasnicima i menedžmentu, informacije o stanju i poslovanju poduzeća može biti interesantno i drugim skupinama kao što su: poslovni partneri, investitori, banke, državne institucije i sl. Svaka od tih skupina, s obzirom na razloge i motive promatranja, usmjerena je na određene aspekte financijskih informacija.

Sukladno svemu ranije navedenom, realne i objektivne računovodstvene informacije iz financijskih izvještaja nužna su pretpostavka za poslovno odlučivanje menadžera, vlasnika i drugih zainteresiranih skupina, a međunarodni računovodstveni standardi polaze od pretpostavke da financijski izvještaji realno i objektivno prikazuju financijsko stanje, financijsku uspješnost i novčane tokove subjekta.

Ovakva situacija s isticanjem realnosti i objektivnosti računovodstvenih i financijskih informacija ukazuje na važnost revizije, kojoj je osnovna funkcija, korisnicima financijskih izvještaja pružiti razumno uvjerenje da u revidiranim financijskim izvještajima nema značajnih pogrešaka i propusta.

Općenito o reviziji

U širem kontekstu, revizija je sistematiziran proces objektiviziranog pribavljanja i stvaranja dokaza o ekonomskim događajima i rezultatima s ciljem da se ustanovi usklađenost između postojećeg poslovanja i izvještaja o poslovanju sa unaprijed definiranim kriterijima te da se to dostavi zainteresiranim korisnicima.

Prema međunarodnim revizijskim standardima revizija predstavlja neovisno ispitivanje financijskih izvještaja ili onih financijskih informacija što se odnose na subjekt, onaj profitno usmjeren ili onaj koji to nije, bez obzira na njegovu veličinu ili zakonski oblik, kada je takvo ispitivanje potaknuto s izražavanjem mišljenja o tome.

U ekonomiji, revizija znači naknadni pregled i preispitivanje poslovnih procesa i stanja; usustavljen proces prikupljanja dokaza o poslovanju i izvještajima koji iz njega proizlaze kako bi se prosudila razina usklađenosti postojećega stanja i unaprijed definiranih kriterija, a informacija o tome u obliku izvješća dostavila zainteresiranim korisnicima.

Prema predmetu ispitivanja razlikuju se revizija financijskih izvještaja i revizija poslovanja, a prema području ispitivanja komercijalna i javna (državna) revizija. S obzirom na izvršitelja, revizija može biti vanjska (eksterna) i unutarnja (interna). Eksterni revizori obavljaju prvenstveno reviziju financijskih izvještaja, a kada se ona obavlja uz adekvatnu naknadu, riječ je ujedno i o komercijalnoj reviziji.

Termin “revizija”, ako nije drugačije naznačeno, u pravilu podrazumijeva eksternu neovisnu reviziju financijskih izvještaja, koju obavljaju revizorske tvrtke (revizorska društva). Takva revizija treba utvrditi jesu li financijski izvještaji realni i objektivni, tj. jesu li dobra podloga za donošenje poslovnih odluka. Uobičajeni kriteriji na temelju kojih se prosuđuje realnost i objektivnost financijskih izvještaja računovodstvena su načela, računovodstveni standardi, zakonski propisi te prihvaćene računovodstvene politike.

Pozitivno revizorsko mišljenje znači da su financijski izvještaji u skladu s definiranim kriterijima; mišljenje revizora može biti i negativno te mišljenje s rezervom, a u slučaju znatnog ograničenja opsega ispitivanja, revizor se može suzdržati od izražavanja mišljenja. Za izraženo i javno objavljeno mišljenje revizor snosi odgovornost, što znači da u slučaju pogrješnoga revizorskog izvješća postoji mogućnost nadoknade štete oštećenim subjektima.

Interna je revizija usmjerena na ocjenu kvalitete poslovanja radi njezina poboljšanja, tj. smanjenja neizvjesnosti poslovanja, upravljanja rizicima i stvaranja dodane vrijednosti. Ističe se savjetodavna uloga menadžmenta u procesu korporativnog upravljanja. Kvaliteta poslovanja prosuđuje se na temelju više kriterija kao što su ciljevi poduzeća, politike poduzeća i sl. Postupak interne revizije definiran je standardima interne revizije, Kodeksom etike internih revizora te njihovim internim pravilima. Ta se pravila znatno razlikuju od pravila koja se koriste u reviziji financijskih izvještaja te u državnoj reviziji.

Državna revizija ispitivanje je i ocjena proračuna na razini države, jedinica lokalne vlasti, proračunskih korisnika, neprofitnih organizacija i svih subjekata kojima je država značajan vlasnik. Pritom se podrazumijeva ispitivanje namjene i racionalnosti trošenja te izvještavanja o trošenju državnih sredstava.

Revizijom se mogu baviti samo ovlaštene osobe, a u Hrvatskoj su to: ovlašteni revizor, ovlašteni interni te ovlašteni državni revizor. Hrvatska revizorska komora, Sekcija internih revizora Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika te Hrvatski institut internih revizora strukovne su udruge revizora.

Sukladno Zakonu o reviziji (NN br. 127/2017, dalje u tekstu ZOR) revizija financijskih izvještaja je provjera i ocjenjivanje godišnjih financijskih izvještaja i godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja i drugih financijskih izvještaja te podataka i metoda korištenih prilikom njihova sastavljanja i na temelju toga, davanje neovisnog stručnog mišljenja o tome prikazuju li financijski izvještaji u svim značajnim odrednicama istinit i fer prikaz financijskog položaja i uspješnosti poslovanja te novčanih tokova u skladu s primjenjivim okvirom financijskog izvještavanja ili, ako je to primjenjivo, jesu li financijski izvještaji u skladu s propisima.

Revizija financijskih izvještaja obuhvaća zakonsku reviziju i druge revizije financijskih izvještaja (članak 4. ZOR-a).

Revizorske usluge obavljaju se neovisno, samostalno i objektivno u skladu s ZOR-om, Međunarodnim revizijskim standardima, drugim propisima i pravilima (članak 5., stavak 6. ZOR-a).

Dakle, obavljanje revizijske prakse regulirano je ZOR-om koji regulira pitanja obavljanja usluga eksterne revizije, osobe ovlaštene za obavljanje revizije, uvjete za obavljanje revizije i druga pitanja za obavljanje revizije uključivo i pitanje javnog nadzora nad osobama ovlaštenim za obavljanje revizije, Međunarodnim revizijskim standardima, koji obuhvaćaju opći okvir, standarde i smjernice za obavljanje revizijskih usluga, Zakonom o računovodstvu kojim su određeni gospodarski subjekti obveznici revizije financijskih izvještaja te Kodeksom profesionalne etike revizora koji sadrži tumačenja etičkih okvira načela profesionalnog ponašanja i pravila ponašanja revizora, pri čemu je naglasak na stručnosti, kompetentnosti i neovisnost revizora u sveukupnom revizijskom procesu.

Ciljevi i zadaci revizije su:

−       osigurati realnost i objektivnost informacija,

−       zaštiti interes vlasnika kapitala,

−       olakšati proces upravljanja (savjeti revizora),

−       olakšati pribavljanje dodatnog kapitala smanjenjem rizika ulaganja (upravljati rizicima),

−       poboljšati proces stvaranja dodane vrijednosti.

Faze procesa revizije:

−       odabiranje i upoznavanje kriterija pomoću kojih se opisuju “poželjna stanja”,

−       proučavanje i istraživanje postojeće situacije (prikupljanje dokaza),

−       usporedba postojeće situacije s “poželjnim stanjem” koje je definirano unaprijed utvrđenim kriterijima,

−       donošenje zaključka o stupnju usklađenosti postojeće situacije i poželjnog stanja (formiranje mišljenja),

−       sastavljanje izvješća usmjerenog korisnicima.

Obavljanje revizijske profesije, unutar institucionalnih okvira, temelji se na općeprihvaćenim revizijskim standardima koji obuhvaćaju: (a) opće standarde, (b) standarde obavljanja revizije i (c) standarde izvješćivanja te Upute za primjenu revizijskih standarda. Planiranje revizije je početna faza obavljanja revizijskih postupaka.

Vrste revizija

Revizija je struka koja se bavi ispitivanjem financijskih izvještaja te ostale poslovne dokumentacije poslovnih subjekata. Pri poslovanju postoji mogućnost da menadžment manipulira poslovnom dokumentacijom ili ne prikazuje stvarno stanje. Upravo zbog takvih slučajeva postoji revizija. Svrha revizije je osigurati pouzdana financijska izvješća.

Razlikujemo mnoge vrste revizija, ali se općenito mogu svrstati u tri skupine:

−       revizija financijskih izvještaja čija je svrha utvrditi jesu li sveukupni financijski izvještaji objavljeni u skladu s kriterijima iz primjenjivih okvira,

−       revizija podudarnosti svrha koje je utvrditi razinu usklađenosti s određenim pravilima, ugovorima, propisima i sl., i

−       revizija poslovanja koja podrazumijeva sustavan uvid u cjelokupno poslovanje poduzeća ili nekog njegovog dijela s aspekta učinkovitosti korištenja resursa.

No, postoje i druge podjele revizije:

1. Prema subjektu koji provodi ispitivanje:

−       interna revizija,

−       eksterna revizija.
       2. Prema objektu ispitivanja:

−       revizija poslovanja,

−       revizija financijskih izvještaja (uvid).
        3. Prema području ispitivanja:

−       “komercijalna” revizija,

−       državna revizija.

         4. Revizija informacijskih sustava.

Eksterna revizija financijskih izvještaja - ključno pitanje: Jesu li financijski izvještaji realni i objektivni?. Interna revizija poslovanja - ključno pitanje: Kolika je kvaliteta poslovanja i kako poboljšati kvalitetu poslovanja?. Državna revizija - ključno pitanje: Troše li se državna (javna) sredstva  namjenski i racionalno?.

Kada se radi o poslovanju velikih, diverzificiranih i decentraliziranih poslovnih sustava u današnjim iznimno složenim i nestabilnim uvjetima, postavlja se pitanje dostatnosti internog nadzora nad njihovim poslovanjem koji se provodi internim kontrolama. Sve se više javlja potreba za kritičkim ispitivanjem i ocjenom funkcioniranja internih kontrola.

Interna revizija je neovisna funkcija procjenjivanja ustanovljena unutar organizacije koja ispituje i procjenjuje njezine aktivnosti kao servis te organizacije. Svrha interne revizije je pomoć članovima organizacije, uključujući upravu i razne odbore u djelotvornom ispunjavanju njihovih odgovornosti.

Interna revizija opskrbljuje upravu analizama, procjenama, preporukama, savjetima i informacijama koje se odnose na aktivnosti organizacije. Ciljevi interne revizije uključuju promoviranje djelotvornih kontrola uz razumne troškove. Pojmovno određenje interne revizije ukazuje na njezine temeljne značajke:

−       internu reviziju provode osobe zaposlene u poduzeću čije se poslovanje ocjenjuje,

−       radi se o neovisnoj funkciji ispitivanja, prosuđivanja i ocjenjivanja, bez ikakvih ograničenja ili restrikcija na prosudbu internog revizora,

−       sve aktivnosti poduzeća spadaju u djelokrug rada internog revidiranja,

−       interna revizija organizira se kao podrška i pomoć menadžmentu i organizaciji u cjelini, stoga je savjetodavna (stožerna), a ne linijska funkcija poduzeća.

Temeljni je cilj interne revizije u suvremenim uvjetima ispitati i ocijeniti ukupnost funkcioniranja čitavog poslovnog sustava te dati mišljenje i prijedloge za poboljšanje njegova poslovanja. Interna revizija je djelotvoran instrument menadžerske kontrole. Iako se često ograničava na reviziju računa, ona se u svom području rada odnosi na ocjenu poslovanja u cjelini. Tako interni revizori, u pokušaju provjere vjerodostojnosti dokumentacije, također ocjenjuju politiku, procedure, ovlasti, kvalitetu odlučivanja i upravljanja, djelotvornost metoda i postupaka, specifične probleme, pojedine faze poslovanja i sl.

Organizacija interne revizije u društvu se uzima u obzir zbog potencijalnog problema organizacijske neovisnosti funkcije interne revizije i individualne objektivnosti internih revizora te moguće pristranosti s menadžerom kada je ona organizirana unutar društva.

Navedena tematika je posebno aktualizirana u novije vrijeme kada se funkcija interne revizije sve više eksternalizira. Pritom se u praksi mogu pojaviti različiti oblici eksternalizacije funkcije interne revizije kao npr. potpuna ili djelomična eksternalizacija (eng. total or partial outsourcing), zajednička služba (eng. cosuorcing) te podugovaranje za pojedini angažman ili dio angažmana (eng. subcontracting). Eksternalizacija funkcije interne revizije se razvila kao rezultat dva opća trenda. Prvi se odnosi na rastuću važnost savjetodavnog angažmana kao dodatnog izvora prihoda za revizijska društava, a drugi na rastuću važnost sustava internih kontrola.

Revizija financijskih izvještaja

Cilj, značaj i uloga revizije u današnjem svijetu je od velike važnosti, a uključuje provjeru i ocjenu financijskih izvješća obveznika revizije, te iskaz stručnog i neovisnog mišljenja o istinitosti i objektivnosti financijskog stanja, rezultata poslovanja i novčanih tokova od ovlaštenih revizora za pojedino društvo.

Međutim, postupak revizije ne odvija se samo zbog zakona, odnosno postojanja obveze za provedbu revizije obveznika revizije. Uloga revizije je da se osiguraju optimalne pretpostavke poslovanja društva, odnosno da se osigura poslovanje na temelju vjerodostojnih informacija (financijskih ili računovodstvenih) koje su sadržane u financijskim izvještajima i jer su iste neophodne menadžmentu za donošenje pravovremenih i ispravnih odluka.

Pritom se izbjegavaju nerealna ili previše optimistična očekivanja, budući da je menadžment u poziciji da raspolaže informacijama koje vlasnici kapitala, dobavljači ili drugi sudionici ne mogu znati, a određeni interes od društva potražuju. Revizija je, dakle proces provjere zakonitosti poslovanja s ciljem ispunjenja potreba za ispravnim informacijama svih unutarnjih i vanjskih korisnika. Ona se može promatrati i kao „veza koja stvara povjerenje“ između uprave, koja priprema i prezentira financijske izvještaje i korisnika informacija sadržanih u tim izvještajima.

Primarni cilj komercijalne (eksterne) revizije jest osigurati da financijski izvještaji u svim značajnim odrednicama prikazuju istinit i fer prikaz financijskog položaja i uspješnosti poslovanja poduzetnika. Da bi se to osiguralo, revizijskim postupcima obavlja se:

−       provjera postojanja i funkcioniranja sustava internih kontrola,

−       provjera računovodstvenog procesuiranja poslovnih događaja, kako bi se utvrdile mogućnosti nastanka pogrešaka ili računovodstvenih manipulacija i

−       provjera postupaka izrade financijskih izvještaja, kako bi se utvrdilo jesu li pri sastavljanju financijskih izvještaja poštivani propisi i pravila struke, odnosno jesu li pozicije iz glavne knjige ispravno razvrstane, grupirane i prikazane na odgovarajućim pozicijama financijskih izvještaja.

Eksterna revizija predstavlja postupak ispitivanja i ocjenjivanja poslovanja poslovnog subjekta kojeg provode stručni, neovisni i za taj posao ovlašteni revizori koji su stekli certifikat Komore za zvanje ovlaštenog revizora. Revizorsko društvo ili samostalnog revizora bira i imenuje skupština pravne osobe najkasnije do 30. rujna godine na koju se revizija odnosi.

Eksternu reviziju obavljaju osobe koje nisu zaposlene kod poslovnog subjekta i ne mogu biti u vezi s poslovnim subjektom gdje obavljaju reviziju jer bi se na taj način narušilo načelo neovisnosti revizije. Eksternom revizijom nastoji se zaštititi interes vlasnika kapitala, a zatim osigurati vjerodostojne podatke potrebne za upravljanje.

Cilj eksterne revizije financijskih izvještaja je provjera daju li ti izvještaji, a prvenstveno bilanca i račun dobiti i gubitka, realan i fer prikaz stanja i rezultata poslovanja poduzetnika u promatranom obračunskom razdoblju, sukladno primjenjivom okviru evidencije i prikaza financijskih podataka. Da bi angažirani eksterni revizor kvalitetno obavio tu zadaću nužno je da se dosljedno pridržava svih pravila i principa uređenih Međunarodnim revizijskim standardima.

U tom kontekstu jedna od njegovih osnovnih zadaća jest otkrivanja pogrešaka i/ili manipulacija, rezultat kojih su značajne pogreške u financijskim izvještajima poduzetnika. Pri tome je od posebnog značaja otkrivanje manipulacije u financijskim izvještajima, jer su one uvijek s namjerom i ciljem koji je suprotan ciljevima korisnika financijskih izvještaja.

Spoznaje eksternih revizora o osnovnim obilježjima računovodstvenih manipulacija u financijskim izvještajima osobito su značajne i radi poticanja i razvijanja preventivne zaštite od računovodstvenih manipulacija.

Pojam računovodstvenih manipulacija obično podrazumijeva računovodstvene postupke koji rezultiraju značajnim pogreškama ili prijevarama u financijskim izvještajima.

Prema Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, izostavljanje ili pogrešno prikazivanje stavki je značajno ako one mogu, pojedinačno ili skupno, utjecati na ekonomske odluke koje korisnici donose na osnovi financijskih izvještaja. Značajnost ovisi o veličini i vrsti izostavljenog ili pogrešno prikazanog, a koje se prosuđuje u postojećim okolnostima.

Računovodstvene manipulacije nisu same sebi svrha. Uvijek postoje poticaji i motivi zbog kojih menadžment koji je odgovoran za financijska izvješća poduzima mjere koje rezultiraju računovodstvenim manipulacijama u financijskim izvještajima. Sasvim općenito poticaji za prijevarno financijsko izvještavanje mogu biti:

−       upravljačke strukture imaju pritisak koji motivira na prijevarne radnje,

−       izostanak internih kontrola odnosno mogućnost njihova zaobilaženja,

−       osobni interesi upravljačkih struktura i

−       prikrivanje stvarnog stanja.

Pritisci na upravljačke strukture mogu nastati izvana, ali i unutar poduzeća, zbog neostvarivanja planiranih rezultata, stimulacija, zbog odnosa prema partnerima naročito financijskim institucijama i sl. Za revizora je posebno važno pitanje postojanja internih kontrola, njihova statusa i mogućnosti zaobilaženja, jer to povećava rizik ne otkrivanja prijevarnih radnji s značajnim utjecajem na financijska izvješća.

Revizija se provodi temeljem financijskih izvješća te je potrebno navesti tko su obveznici revizije. Sukladno Zakonu o računovodstvu, obvezi revizije financijskih izvještaja podliježu godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani financijski izvještaji subjekata od javnog interesa, te velikih i srednjih poduzetnika koji nisu subjekti od javnog interesa.

Obvezi revizije godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja podliježu i poduzetnici koji su matična društva velikih i srednjih grupa ako nisu obveznici revizije od javnog interesa. Matična društva koja nemaju obvezu sastavljanja godišnjih konsolidiranih financijskih izvješća nisu obveznici revizije za te godišnje konsolidirane financijske izvještaje.

Ako nisu obveznici revizije od javnog interesa, obvezi revizije podliježu i godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani financijski izvještaji dioničkih društava, komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji pojedinačni, odnosno konsolidirani podaci u godini koja prethodi reviziji prelaze pokazatelje u barem dva od tri navedena uvjeta:

−       iznos ukupne aktive - 15.000.000,00 kn,

−       iznos prihoda - 30.000.000,00 kn,

−       prosječan broj radnika tijekom poslovne godine - 25.

Prema Zakonu o reviziji:

−       usluge revizije obavlja revizorsko društvo koje ima odobrenje za rad koje je izdalo Ministarstvo financija. Revizorsko društvo mora imati zaposlenog najmanje jednog ovlaštenog revizora,

−       usluge revizije obavlja revizorsko društvo iz druge države članice koje je registriralo Ministarstvo financija,

−       revizorske usluge u revizorskom društvu obavljaju ovlašteni revizori koji moraju biti zaposleni u revizorskom društvu. Ovlašteni revizor ne može sklopiti ugovor o radu niti smije za svoj ili tuđi račun na bilo koji drugi način obavljati revizorske usluge s drugim revizorskim društvom,

−       ovlašteni revizor iz druge države članice može obavljati zakonsku reviziju u Republici Hrvatskoj ako ima odobrenje za rad koje je izdalo Ministarstvo financija, u obavljanju pojedinih revizorskih usluga u revizorskom društvu mogu sudjelovati i osobe koje nisu ovlašteni revizori ako njihov rad planira i nadzire glavni revizijski partner,

−       revizorske usluge obavljaju se neovisno, samostalno i objektivno u skladu s ZOR-om, Međunarodnim revizijskim standardima, drugim propisima i pravilima.

Obavljanje drugih poslova isključuje mogućnost obavljanja usluga revizije u istoj pravnoj osobi za istu poslovnu godinu. Zabrana obavljanja usluga revizije odnosi se na sva povezana društva revidiranog subjekta, kao i revizorskog društva odnosno samostalnog revizora.

Revizorska društva, odnosno samostalni revizori dužni su u radnoj dokumentaciji koja potkrepljuje revizorsko mišljenje navesti sve informacije koje bi mogle utjecati na neovisnost obavljanja usluga revizije, kao i poduzete mjere osiguranja za ublažavanje utjecaja na neovisnost obavljanja usluga revizije.

Prilikom obavljanja revizorskog posla, revizor sastavlja i prezentira izvješća kao vrstu upisanog dokaza o pruženoj usluzi, a ta se izvješća nazivaju revizorska izvješća. Revizorsko izvješće je vrsta pisma revizora koje se objavljuje na početku ili na kraju financijskih izvještaja u kojem neovisni revizor izražava svoje mišljenje o tome je li financijski položaj i rezultat društva prezentiran istinito i fer financijskom izvještaju društva.

Izvješće neovisnog revizora mora se odvijati po zakonu, prema revizijskim standardima, internim propisima, revizijskim priručnicima. Revizorski izvještaj sastavlja se u pisanom obliku i na hrvatskom jeziku. Revizorski izvještaj obavezno sadrži i financijske izvještaje koji su bili predmet revidiranja i koji su potpisani od strane menadžmenta klijenta.

Zaključno, eksterna se revizija izdvaja kao bitan segment u poslovanju društva. Usmjerena je ispitivanju financijskih izvještaja s ciljem izražavanja mišljenja o njihovoj realnosti i objektivnosti. Revizija koristi brojne metode i pri tome se rukovodi računovodstvenim standardima, načelima, pravilima i slično. Osnovni zadatak i cilj eksterne revizije je zaštita interesa vlasnika kapitala tako da svojom nepristranošću daje mišljenje o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja, te održava sigurnost odvijanja poslovnog procesa.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

1. Tintor Ž.: Analiza financijskih izvještaja u funkciji donošenja kvalitetnijih poslovnih odluka, Obrazovanje za poduzetništvo - E4E: znanstveno stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo, Vol. 10 No. 1, 2020.
2. Ježovita, A.: Mogućnosti potpunog ili djelomično goutsourcinga funkcije interne revizije. Zbornik radova 16. savjetovanja Interna revizija i kontrola, 2013.
3. Čular M.: Utjecaj organizacije interne revizije i učinkovitog revizijskog odbora na korištenje rada interne revizije u eksternoj reviziji, Ekonomska misao i praksa, Vol. 28 No. 1, 2019.
4. Filipović, I.: Revizija, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2009.
5. Miletić A.:  Revizorsko izvješće – prvi dio, Računovodstvo, revizija i financije br. 6., Zagreb, 2011.
6. Tušek, B., Sever, S.: Uloga interne revizije u povećanju kvalitete poslovanja društva u Republici Hrvatskoj - empirijsko istraživanje, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 2007.
7. Zakon o računovodstvu (NN br. 78/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20)
8. Zakon o reviziji (NN 127/17)
9. https://mfin.gov.hr/istaknute-teme/bankarstvo-racunovodstvo-i-revizija-111/financijski-izvjestaji-i-nefinancijsko-izvjesce/financijski-izvjestaji/2360
10. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.