21.06.2022 07:50
konobar

Franšizni 
model poslovanja pokretač je zapošljavanja i daljnjeg razvoja poduzetništva te ga karakterizira način uspješnog odvijanja poslovanja i optimalan broj zaposlenih kod primatelja franšize. S druge strane, poduzetnici, davatelji franšize, koriste se franšiznim poslovnim modelom kako bi ostvarili brži rast uz manje rizika i investicija nego što bi to bilo u slučaju korištenja nekim drugim poslovnim modelom rasta. Autor u članku pojašnjava poslovni model franšize kao poduzetničke strategije za ostvarivanje rasta i razvoja s naglaskom na poslovanje tvrtke Surf'n'Fries.

Inovacije i poduzetništvo usko su povezani te su temelj razvoja napredne ekonomije i društva u cjelini. Kako bi se poduzetništvo razvijalo u suvremenom okruženju koje obiluje konkurencijom te je obilježeno izuzetno naprednim otkrićima u struci i znanosti, potrebno je motivirati poduzetnike da budu inovatori te podržavati njihovu osobnost i kreativnost u razvoju poslovanja.

Poduzetništvo je proces stvaranja vrijednosti ujedinjavanjem jedinstvene kombinacije resursa u svrhu iskorištavanja prilike. Ono uključuje sve poduzetnikove djelatnosti usmjerene na ulaganja i kombinaciju potrebnih inputa, širenja na nova tržišta, stvaranje novih proizvoda, novih potrošača i novih tehnologija, a naglašeno je vezano uz prijelomna vremena, uvjete neizvjesnosti, krize i promjene u okolini.

Brojni su načini ulaska u poduzetništvo, osoba koja je odlučila postati poduzetnikom za to ima 4 alternative. Prva alternativa je osnivanje vlastitog poduzeća (“start od nule”), druga je kupiti već postojeće poduzeće, preuzeti poduzeće kao nasljednik ili kupnja franšize.

Poduzetnik kao osoba koja pokreće poslovni pothvat, s ciljem da dovede do promjene u „svrsi“ i ostvari dobit, pod permanentnim je utjecajem razvoja općih gospodarskih prilika i stanja u društvu. Na putu od ideje do njezine realizacije, ali i opstanka u gospodarskoj strukturi, mogući poduzetnički uspjeh ili neuspjeh ovisi u velikoj mjeri o društvenom razvoju i državnoj potpori.

U nastavku članka daje se pregled franšize kao poduzetničke strategije i načina poslovanja.

Franšiza kao poduzetnička strategija

Franšizno poslovanje i franšiza javljaju se već u 19. stoljeću. „Franchising is entrepreneurship in proven businesses with significantly lowered risk of failure“, ili u prijevodu, franšizno poslovanje je poduzetništvo koje koristi provjereni poslovni model sa znatno nižom razinom rizika.

Jednostavnije rečeno, franšiza zapravo predstavlja takav model poslovanja u kojem neko poduzeće prodaje pravo korištenja svog trgovačkog imena (brand) i načina poslovanja drugom poduzeću, koje mu zauzvrat plaća franšiznu pristojbu i mjesečne tantijeme (royalty), odnosno postotak od ostvarene mjesečne prodaje proizvoda i usluga.

Franšiza se može definirati i kao usmeni ili pismeni sporazum na određeno ili neodređeno vrijeme, kojim jedna strana, davatelj franšize, ustupa drugoj strani, primatelju franšize, pravo na licencu trgovačkog imena, žigova, znakova i kojim se uspostavlja zajedništvo interesa u nuđenju roba i usluga u veleprodaji, maloprodaji, zakupu ili uopće u poslovnim operacijama i pod spomenutom licencom.

Franšizni poslovni model zanimljiva je tema za istraživanje poduzetništva zbog odnosa koji vladaju u njemu: davatelj franšize kao poduzetnik, primatelj franšize kao poduzetnik i franšizni odnos kao poduzetnički odnos. Franšizni poslovni model smatra glavnim strateškim oblikom konkurentske prednosti koja pomaže pri kreiranju novih tvrtki i time povećava poduzetničku aktivnost u postojećoj konkurenciji na tržištu bez posebnih inovacija.

Rast za većinu tvrtki predstavlja pokazatelj uspjeha te se odluka o izboru najučinkovitije metode rasta smatra jednom od najznačajnijih koju tvrtka treba donijeti tijekom svoga poslovanja.

Tvrtka može odabrati kombinaciju između internih i eksternih metoda rasta za svoj razvoj i rast. Eksterne metode rasta poduzetnika uglavnom se odnose na ustanovljavanje odnosa s trećim stranama. One su uobičajene za industrije u kojima tvrtke ne žele sporo razvijati svoje planove širenja i gdje tržišta pružaju potencijal brzog rasta. Iako su eksterne metode rasta brže nego interne metode jer su novi resursi i kapaciteti dostupni gotovo odmah, njihov je problem gubitak kontrole i povećana ovisnost o trećim stranama za daljnji rast.

Licenca (franšiza) je metoda rasta koja omogućava tvrtki generiranje izvora prihoda od proizvoda ili usluge koji proizvodi ili isporučuje treća strana. Prednosti upotrebe licence očituju se u novostvorenom izvoru prihoda, većem povratu uloženog kapitala, a neki od nedostataka su gubitak većinske kontrole i nedostatak adekvatnih komunikacijskih kanala.

Strateško povezivanje atraktivno je tvrtkama koje često nemaju financijske resurse ili vrijeme kako bi razvile kompetencije potrebne za brzo stavljanje konačnog proizvoda na tržište, dok zajedničko ulaganje naglašava snagu obiju organizacija koje zajedničkim radom pokrivaju područja na kojima svaka od njih ima slabosti.

Zbog prepoznate prednosti u primjeni franšiznog modela poslovanja i za poduzetnike početnike, ali i uspješno poduzeće s potencijalom rasta, franšizno poslovanje se već desetljećima uspješno primjenjuje u razvijenim zemljama. Franšizant dobiva već oblikovano poduzeće te ne mora započinjati od nule. Koristi sva prava i prednosti koji proizlaze iz toga kao što su: ulazak na tržište s imageom davatelja franšize, usvaja već postojeću tehnologiju, opskrba materijalom i mnoge druge prednosti.

Međutim kako svaka alternativa ima nedostataka, tako i ova poduzetnička alternativa nosi nekoliko nedostataka kao što su pomanjkanje osobnog identiteta, obaveze prema franšizeru. Popularnost franšizinga uglavnom leži u podršci koja se nudi poduzetniku, odnosno u tzv. back-end-u, koji ovakva forma poslovanja nudi po definiciji: iza sebe imate uspješan model, njegovo iskustvo i snažniju logistiku. Godinama je  najveći rast franšiznih usluga zabilježen u uslužnom sektoru. Franšize su kreirane kako bi ponudile usluge od računovodstva, do printanja i kopiranja, direktnog mailinga, čišćenja, prodaje računala i usluga i dr.

Osnovna bit franšize jest ta da primatelj franšize od davatelja franšize dobije već gotovo poduzeće koje je vjerojatno preslika svih ostalih u franšiznom lancu, kao i stručnu pomoć u vidu marketinške strategije, početnog obučavanja zaposlenika i menadžmenta, standardizirane poslovne politike i postupaka, centralizirane nabave uz uštedu, lokacijskog odabira i savjeta, pregovora o zakupnini te financiranja.

Davatelj franšize stvara lanac prodajnih mjesta u kojemu svaki član toga lanca, odnosno primatelj franšize, ima pravnu neovisnost o osnivaču lanca, ali je s njim ugovorno vezan. Za ustupljene proizvode, opremu i usluge, primatelj franšize davatelju franšize plaća odgovarajuću naknadu kao udio u prihodu; kod nekih franšiza plaća se i ulazna naknada. Naplatu franšiznih naknada davatelji franšiza opravdavaju njihovim ustupanjem znanja, razvojem vještina primatelja franšize te razvojem i promicanjem franšizne mreže.

Franšiza je zapravo poslovni model koji organizacijama omogućava da prošire svoje poslovanje, da omoguće drugima da koriste njihova ulaganja, kapital i radnu snagu te da im pomognu u širenju poslovanja. Ključni korak franšize je „započeti“, izgraditi čvrste temelje, pokrenuti mali franšizni sustav te zatim kontinuirano poboljšavati i povećavati svoje franšizne operacije.

Proces kupovine franšize

Franšiza predstavlja razvijeniji i specijaliziraniji oblik licence u kojemu kupac franšize od njezina prodavatelja ne kupuje samo određena prava već također pristaje poslovati prema uvjetima koje propisuje prodavatelj.

S obzirom da ulazak u franšizni način poslovanja zahtijeva puno vremena kako bi se sve istražilo i preispitalo, a potom i puno financijskih sredstava, prvo pitanje koje si svatko, tko razmišlja o kupnji franšize, treba postaviti je: Jesam li kvalificiran da postanem primatelj franšize, imam li sve osobine koje odlikuju primatelja?

Uloga primatelja franšize može se sagledavati kao hibridni oblik “šefa i zaposlenika” – primatelj je vlasnik svog poduzeća i vodi svoju franšiznu lokaciju, ali mora slijediti sustav i pravila davatelja franšize koji je usavršio svoje poslovanje. U zamjenu za stručnu pomoć i utemeljenu reputaciju koju prima od davatelja, primatelj franšize plaća postotak od prodaje. Da bi postao primatelj franšize, potrebno je imati određenu vrstu osobnosti sa specifičnim osobinama i temperamentom.

Prije svega, potrebno je provjeriti raspolaže li potencijalni primatelj franšize tim osobinama, odnosno provjeriti sklonost primatelja franšizi. Najvažnije osobine koje se smatraju poželjnima za primatelja franšize, snažna su želja za učenjem i sposobnost primanja i slijeđenja uputa, spremnost na prekovremeni rad, visoko razvijene socijalne vještine, kao i određena razina prodajnih vještina te sposobnost nošenja sa stresom.

Ujedno, ukoliko potencijalni primatelj raspolaže i financijskim sredstvima, smatra se idealnim kandidatom. S druge strane, osobine poput prethodnog radnog iskustva u velikim poduzećima, prethodnog franšiznog iskustva ili prethodnog poduzetničkog iskustva odnosno nedostatku istog ne smatraju se ključnim osobinama koje potencijalni primatelj franšize mora imati. Nakon što potencijalni primatelj izvrši samoprocjenu svojih osobnih i profesionalnih vještina, sljedeći korak je istraživanje dostupnih franšiza prije donošenja konačne odluke o odabiru franšizne organizacije s kojom želi poslovati.

U ovom koraku potrebno je suziti izbor potencijalnih franšiza kako bi se pronašla ona savršena. Zatim je za određenu franšizu potrebno posjetiti sjedište davatelja franšize, pribaviti i analizirati svu potrebnu dokumentaciju konzultirajući se s pravnim i financijskim stručnjacima, pronaći i razgovarati sa sadašnjim primateljima franšize, kao i onima koji su izašli iz franšiznog odnosa. Zatim je potrebno provjeriti potencijalne izvore financiranja te sagledati franšizu kao investiciju i provjeriti njenu isplativost. Prije nego se potencijalni primatelj obveže na kupnju određene franšize, potrebno je ispitati tu „transakciju“ u smislu njenog učinka kao investicije.

Kupnja franšize investicija je u koju se ulažu vrijeme i novac zbog čega ju, kao i druge investicije, treba vrednovati temeljem procijenjenog povrata na investiciju. Prilikom analiziranja financijske isplativosti kupnje franšize, potrebno je razumjeti dva iznosa: visinu početne pristojbe i postotak tekućih tantijema koji se isplaćuju davatelju franšize. Važno je ne podcijeniti iznos financijskih sredstava koja su potrebna za kupovinu franšize.

Koncept kupnje franšize također se može opisati kao strategija kupnje prava. Ova se strategija kupnje prava temelji na franšiznom ugovoru između davatelja - vlasnika franšize (pravne ili fizičke osobe koja posjeduje određeno uslužno patentno franšizno pravo koje uz naknadu ustupa/prodaje drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi), te primatelja - kupca franšize (također pravne ili fizičke osobe koja uz naknadu i ostale uvjete kupuje određeno franšizno pravo), pri čemu nijedan od partnera ne mora gubiti ništa od svoje pravne samostalnosti, iako nerijetko davatelj franšize traži od primatelja da posluje pod davateljevim komercijalnim nazivom. Pritom primatelj franšize sklapa ugovor kao samostalni pravni subjekt.

Ugovor o franšizi i sudionici franšiznog odnosa

U franšiznom poslu sudjeluju dvije strane davatelj i primatelj franšizinga. Davatelj franšizinga obično je poznata tvrtka s uhodanom markom (imenom) ili trgovačkom formulom u vezi s prodajom određenog proizvoda ili obavljanjem određene usluge, koja ovim poslovima širi svoj utjecaj i svoje ime na svjetskom tržištu. Primatelj franšizinga (osobito ako su to manja novoosnovana poduzeća) zainteresiran je započeti poslovanje proizvodom ili uslugom koja mu, s obzirom na svoju privlačnost, popularnost i kvalitetu, unaprijed jamči povoljan financijski rezultat poslovanja.

Davatelj franšizinga su najčešće međunarodna poduzeća s poznatom i priznatom markom na globalnom svjetskom tržištu koja je rezultat ili novog proizvoda i usluge ili novog načina proizvodnje postojećeg proizvoda i usluge (koji mogu sadržavati patentirani ili nepatentirani „know-how“) ili je pak rezultat dobrog globalnog marketinga.

Korisnici sustava ili franchiseri su najčešće mala i srednja poduzeća s ograničenim financijskim (i drugim) mogućnostima, ali koja poznaju uvjete na lokalnom tržištu i koja oslanjanjem na velike međunarodne firme, zadržavajući određenu samostalnost, nalaze i održavaju svoju poziciju na tržištu.

Primatelji franšize mogu biti svi poduzetnici (pravne i fizičke osobe) koji žele imati sigurniju poslovnu budućnost. Primatelj franšize je neovisni poduzetnik koji posluje u svoje ime i za svoj račun te ne predstavlja ni agenta ni poslovnicu davatelja franšize. Primatelji franšize mogu postati:

−       poduzetnici u fazi rasta,

−       poduzetnici početnici,

−       nezaposleni,

−       zaposleni koji žele promijeniti svoj trenutačni posao.

Da bi franšizni sustav funkcionirao vrlo je važno da davatelj franšize bude napredniji u razvoju od primatelja franšize, a time će pozitivno utjecati na daljnji razvoj franšiznog sistema. U prvoj i u drugoj fazi davatelj franšize uči kako se posluje, a u trećoj fazi spreman je s korištenjem franšiznog poslovnog sustava.

Popularnost franšizinga uglavnom leži u potpori koja se nudi poduzetniku, odnosno, u tzv. back-end-u, koji ovakva forma poslovanja nudi po definiciji: iza sebe imate uspješan model, njegovo iskustvo i snažniju logistiku. Broj poslovnih jedinica u franšiznim sustavima stoga i raste iz godine u godinu - iako u većini zemalja ekonomija ima zapravo obrnut trend.

Franšizing je dokazani poslovni model, koji uspješno koriste stotine tisuća primatelja u različitim industrijskim granama. Franšizing nudi slobodu u upravljanju vlastitom tvrtkom, ali istodobno i snažno obvezuje: obveze primatelja jasno su i precizno definirane ugovorom. Time je primatelj, odnosno čitav franšizni sustav, obvezan primjenjivati cijeli niz definiranih poslovnih procesa - od nabave roba (najčešće samo od davatelja), načina na koji se vrši usluga i uslužuju klijenti, pa sve do načina na koji se vrši oglašavanje biznisa. Ali upravo to i čini glavnu olakšicu u poslovanju - lakše je fokusirati se isključivo na razvoj.

Franšizing je u moderno vrijeme zastupljen u svim djelatnostima – od hotelijerstva do djelatnosti proizvodnje odjeće te alkoholnih i osvježavajućih pića. Budući da franšizing omogućava primateljima franšize da uz podršku davatelja franšize brzo usvoje novi način poslovanja i ostvare financijsku dobit, ovaj poslovni model se u modernom poslovanju vrlo brzo širi.

Franšizni ugovor se prvi puta pravno regulirao u uredbi Europske ekonomske zajednice broj 4087, iz kojeg slijedi da je franšizni ugovor, ugovor kojim jedna tvrtka – davatelj franšize, drugoj tvrtki – primatelju franšize, u zamjenu za izravnu ili posrednu financijsku naknadu, ustupa pravo iskorištavanja franšize u svrhu prodaje određene vrste roba i/ili usluga.

Zahvaljujući ubrzanom razvoju tehnologije i modernizaciji, u trgovačkoj praksi stvorio se novi ugovor – ugovor o franšizingu. Ovaj ugovor ne samo da sadrži karakteristike obveznopravnog ugovora, nego i elemente statusnog prava. Ugovor o franšizingu je stvoren kako bi se prodaja i pružanje usluga olakšali proizvođačima, prodavateljima i kupcima. Ugovor o franšizingu pomaže ljudima kako bi mogli pokrenuti određeni posao i ostvariti poslovni uspjeh bez velikog početnog ulaganja.

Ugovor o franšizingu obično se definira kao pravni odnos između davatelja i primatelja franšize stvoren radi distribucije robe i usluga kroz franšiznu mrežu pravno i materijalno nezavisnih poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini tržišta, na način da ta mreža prema trećima ostavlja dojam kao da je riječ o jednom poduzetniku.

Ugovor o franšizingu je neimenovan, složen i autonoman pravni posao. Osnovni motivi davatelja franšizinga za sklapanje ugovora o franšizingu su ti da u uvjetima masovne proizvodnje dolazi do povećanja prometa i osvajanja udaljenih tržišta, kao i smanjenja vlastitog rizika distribucije i troškova proizvodnje te povećanja konkurentnosti proizvoda i usluga.

Osnovni elementi ugovora o franšizingu su idući: - opće pretpostavke za valjanost ugovora, - subjekti, - predmeti, - obveze, prava i ograničenja, - nadzor, - plaćanje, - odnosi i odgovornosti, - trajanje i prestanak ugovora te - naknada štete.

Predmet ugovora o franšizingu je ustupanje prava iskorištavanja franšize u zamjenu za izravnu ili posrednu financijsku naknadu. Tim ugovorom jedna strana, davatelj franšize, ustupa drugoj strani, primatelju franšize, prava iskorištavanja franšize u svrhu marketinga, prodaje određenih vrsta robe i/ili usluga.

Franšiza se sastoji od više ustupanja prava i davanja usluga koji moraju u svakom ugovoru biti kumulativno ispunjeni. To su: ustupanje isključivih prava prodaje robe i/ili usluga na ugovornom području, isključivog prava iskorištavanja robnog ili uslužnog žiga, uzorka, modela, prava iskorištavanja poslovnog know-how, trajno obavljanje usluga tehničke i komercijalne pomoći, savjetovanja i nadzora kao kontrole kvalitete.

Primatelj franšize se potpisivanjem ugovora o franšizingu obvezuje se da će primjenjivati i iskorištavati ustupljena prava u skladu s ugovorom i uputama sadržanim u priručniku i na druge načine, plaćati ugovorenu naknadu i da neće ustupljena prava iskorištavati izvan ugovornog područja.

Naknada za franšizu ugovara se u obliku pristupnine u razmjeru s uslugama i prenesenim znanjem obavljenim radi početka poslovanja i tržišnom vrijednošću franšize i u obliku naknade za franšizing. Ugovorne obveze davatelja franšize su ustupanje isključivih prava prodaje robe i/ili usluga primatelju franšize na ugovornom području te obveza da neće drugima davati ista ili slična prava ili sam obavljati djelatnosti na ugovornom području. Ugovorno područje određeno je geografski kao grad, mjesto, dio naselja ili područja. Primatelj franšize obvezuje se da će u svoje ime i za svoj račun prodavati isključivo robu davatelja franšize ili obavljati usluge u poslovnoj jedinici utvrđenoj u ugovoru.

Primatelj franšize je pravno samostalna osoba, ali u svojoj poduzetničkoj inicijativi ograničena ugovoromo franšizingu. Primatelj franšize obvezuje se da će iskorištavati sva prava ustupljena ugovorom samo u određenoj poslovnoj jedinici, da neće prodavati niti tražiti potrošače robe i usluga izvan ugovornog područja, da se neće angažirati u sličnom načinu poslovanja izvan ugovornog područja i da će uložiti najbolje napore u prodaji robe i usluga koji su predmet ugovora. Obveza je primatelja franšize i čuvanje sadržaja ustupljenog know-how kao poslovne tajne, primjena know-how bez odstupanja, prihvaćanje svih naknadnih dopuna i izmjena know-how.

Franšizni se ugovori obično zaključuju na duže vrijeme, odnosno na više od pet godina, a neki i na neodređeno vrijeme. Smatra se da su ugovori zaključeni na vrijeme kraće od pet godina nedopustivo kratki, odnosno vrijeme bi trebalo biti dovoljno da primatelj amortizira sva ulaganja. Nadalje, vrlo je važno utvrditi mogućnosti raskida ugovora te posljedice koje nastaju ako primatelj franšize prodaje svoje poduzeće.

Prestanak ugovora može se ugovoriti istekom vremena, sporazumom stranaka, otkazom kod ugovora zaključenog na određeno vrijeme ili otkazom kod ugovora zaključenoga na neodređeno vrijeme. Uzroci raskida ugovora mogu biti i primjerice, neizvršavanje bitnih ugovorenih obveza, stečaj poduzeća ili nelikvidnost ili pak uvredljivo ponašanje prema potrošačima.

Budući da ugovor o franšizi nije u potpunosti definiran u hrvatskom zakonodavstvu, on se priprema u skladu s nacionalnim zakonima, zakonima Europske zajednice te Etičkim kodeksom za franšizno poslovanja kao temelja i smjernice za sklapanje i raskidanje franšiznih ugovora. Iako nema konkretnih propisa u zakonodavstvima pojedinih zemalja kojima se posebno uređuje ovaj ugovor, ugovor o franšizi je autonomni pravni posao u većini europskih zemalja. Ovaj ugovor se po određenim sličnostima često uspoređuje s ugovorom o djelu, licenci, posredovanju, kooperaciji, trgovačkoj koncesiji itd.

Vrste franšiza

Brojne su vrste franšiznog poslovnog modela koje se pojavljuju u poslovnoj praksi i koje ćemo spomenuti u nastavku članka. Podjele franšiznog modela moguće je sagledavati ovisno o:

−       prijenosu načina poslovanja,

−       odnosima koji vladaju između davatelja i primatelja franšize,

−       broju lokacija i pravima primatelja franšize,

−       veličini i razini potrebne investicije,

−       resursima potrebnim za kupnju franšize i poslovnoj sposobnosti primatelja.

Većina autora koji se bave istraživanjem franšiznog modela spominju dva osnovna tipa franšize:

−        franšiza distribucije proizvoda (engl. “product distribution franchise”),

−        franšiza poslovnog formata (engl. “business format franchise”).

Najčešće se vrste franšiza razvrstavaju po tri kriterija: prema vrsti djelatnosti, vrsti know-how-a koji se prenosi primateljima i prema načinu na koji je franšizni sustav „organiziran“.

Prema vrsti djelatnosti (poslovne aktivnosti):

−       Distributivna franšiza (trgovina),

−       Uslužna franšiza,

−       Proizvodna franšiza,

−       Mješovita franšiza.

Prema vrsti know-how-a koji se prenosi primateljima franšize:

−       Franšiza distribucije proizvoda,

−       Franšiza poslovnog formata ("business format“)

Prema organizaciji sustava:

−       Direktna franšiza,

−       Višestruka franšiza,

−       Master franšiza,

−       Regionalno zastupstvo.

Iako postoje brojne varijante i izvedenice franšiznog modela, u suštini, kao što smo ranije rekli, dvije su osnovne vrste franšiza koje se najčešće pojavljuju u poslovnom svijetu, to su franšiza distribucije proizvoda i franšiza poslovnog formata. Pri franšizi distribucije proizvoda primatelj franšize obično prodaje proizvod koji je proizveden od strane davatelja franšize. Ova vrsta franšize najčešća je u industrijama prodaje osvježavajućih pića, automobila, kamiona, raznih proizvoda za automobile, benzina i slično.

To je vrsta franšize u kojoj franšizodavac prenosi franšizoprimcu poslovni know-how u obliku robe i znanja o tome kako je prodati. Dakle, distributivna franšiza je isključivo usmjerena na prodaju robe koju isporučuje franšizodavac, u objektu uređenom po specifikacijama i pod robnom markom/brandom franšizodavca.

Proizvodi koji se prodaju u franšizama distribucije proizvoda obično zahtijevaju neke pripremne radnje od strane korisnika franšize prije prodaje - kao što je slučaj s Coca-Colom - ili neke dodatne usluge nakon prodaje kao što je slučaj s Ford Motor Company. Zaključno, davatelj franšize zapravo (pro)daje pravo korištenja svog trgovačkog imena i logotipa korisniku franšize, ali ne i sustav za poslovanje.

Primjeri primatelja franšize distribucije proizvoda su distributeri CocaCola, Ford Motor Company i Goodyear Tires. Iako franšiza distribucije proizvoda predstavlja najveći postotak ukupne maloprodaje svih postojećih franšiza, većina dostupnih franšiza danas su franšize poslovnog formata.

Kod franšize poslovnog formata, kupac osim što kupuje prava korištenja branda davatelja franšize, također kupuje i poslovni model, odnosno neki kažu recept za uspješno poslovanje u djelatnosti. Korisnik franšize poslovnog formata također koristi trgovačko ime i logo davatelja, ali što je važnije, dobiva kompletni sustav za isporučivanje proizvoda ili usluga i za poslovanje.

Davatelj franšize čak uključuje i proceduru za iznošenje smeća, gašenje svjetala i zatvaranje tokom noći. Sve je ovo razrađen sustav. U dobrom sustavu davatelj franšize priprema i potom podupire korisnika franšize. Ukoliko je način poslovanja inovativan i osigurava konkurentsku prednost na tržištu koje se opslužuje, nije potrebno brinuti se o poznatosti branda. U tom slučaju brand će se lako izgraditi. Ovaj oblik franšize sve je poznatiji i privlačniji primateljima franšiza zbog dobivanja provjerenog i uhodanog poslovnog modela, prijenosa znanja davatelja te savjetodavnih usluga prije i tijekom trajanja franšiznog ugovornog odnosa.

To je vrsta franšize u kojoj franšizodavac pruža franšizoprimcu sva svoja znanja (“know-how”) kroz prijenos cjelokupnog koncepta poslovanja. Dakle, franšiza poslovnog formata predstavlja najviši stupanj sveobuhvatnosti franšize, jer davatelj prenosi primatelju sve elemente poslovanja, od izgleda tj. dizajna, obuke, opremanja, preko načina prodaje ili pružanja usluga, unutarnje organizacije, pa sve do promocije i marketinga. Primatelj time dobiva znanje koje se odnosi ne samo na prodaju proizvoda ili davanje usluge, već na vođenje kompletnog poduzeća.

Primjer tvrtke Surf'n'Fries

Kako je nastao i svoje mjesto na svjetskom tržištu izborio jedan od najpoznatijih domaćih fast food lanaca prženih krumpirića? Kako bi bolje razumjeli cijelu priču, koncept i popularnost Surf'n'Friesa, vratit ćemo se kratko u prošlost.

U jednoj od uličica u starom dijelu Rijeke, davno prije nego je McDonald’s uopće razmišljao o dolasku u ovaj dio svijeta, radio je mali pomfrit bar s tipičnim imenom Ekspres. Čovjek koji ga je držao još je 70-ih godina počeo prodavati pomfrit, “mastan i gnjecav”, u masnom bijelom papiru, sa čačkalicom, i dva dodatka – majonezom i senfom. Ketchup nije postojao. Ali bio je to prvi fast-snack u cijeloj Jugoslaviji. Lokal fokusiran na jedno jelo koje vole svi, može se kupiti za malo novca i jesti u hodu.

Nitko ga nije smatrao genijalnom poduzetničkom idejom, ali praktički nije bilo dana da se nakon škole, izlaska, bilo čega, ne svrati na taj pomfrit. Jer je, naravno, bio više od masnog pomfrita za van. Bio je, što bi se danas reklo, kulturno sjajno kontekstualiziran inovativni proizvod koji je simbolizirao modernost i otvorenost, glavne vrijednosti svoje tadašnje ciljne publike.

U 2008. godini kad su Riječani Andrija Čolak i Denis Polić prodali svoj startup započela je priča, odnosno ideja o pokretanju Surf'n'Friesa.

Prvi restoran Surf’n’Fries otvorili su 2009. u Rijeci i posao je eksplodirao. U prostoru od 27 kvadrata prodavali su 1.000 porcija dnevno. Surf ‘n’Fries danas je najuspješnija franšiza iz Hrvatske i jedan od najprepoznatljivijih domaćih brendova. Iz intervjua koji su vlasnici dali za jedan portal koji se bavi gastro temama spomenuli su zanimljiv detalj; negdje godinu dana nakon što u otvorili, u lokal je ušao neki čovjek, zanimalo ga je što i kako rade. Pitao je znaju li da je on još prije 30 godina prodavao krumpiriće u gradu. Bio je to upravo čovjek iz Ekspres bara. U razgovoru su doznali da je na pomfritu zaradio ozbiljan novac, osigurao si dobru mirovinu i stambeno zbrinuo. Pitali su ga kako, jer ovo nije biznis velikog profita. Odgovorio je da je 18 godina radio bez ikakve konkurencije, jer nitko nije ozbiljno shvaćao njegovu ideju. Danas, možemo zaključiti kako je tvrtka Surf'n'Fries moderna, globalna, puno uspješnija verzija toga.

U Hrvatskoj danas posluje više od 220 franšiznih sustava koji zapošljavaju više od 17.500 ljudi, a rast franšiznog tržišta iznosi oko 20 posto. Takav način poslovanja postoji u 13 industrijskih sektora i na 1.100 lokacija u Hrvatskoj. Franšiza godine 2021. je upravo Surf’n’Fries, koji je dobitnik nagrade za najveći izvozni iskorak u 2021.godini. Isto tako, Franšiznom osobom 2021. godine, između ostalih,  proglašen je i Andrija Čolak.

Surf’n’Fries na fast food tržištu zauzima nišnu poziciju, ali s velikim potencijalom rasta u raznim smjerovima. Osim posebne tehnologije rezanja i prženja krumpirića koja osigurava istu kvalitetu Surf’n’Friesa u svim njegovim lokalima u svijetu, ova franšiza specifična i po potpuno decentraliziranoj distribuciji.

Danas tvrtka radi u preko 20 zemalja diljem svijeta, i imaju preko 70 franšizera. Surf'n'Fries franšizerima daje brend i podršku u poslovanju, dok oni s druge strane to plaćaju postotkom od prometa. Osim pomfrita uveli su i dodatne proizvode, poput pilećih medaljona, prutića od mozzarelle i slično.

Pomfrit je, praktično, sastavni dio svake ugostiteljske ponude, ali su jedino u Surf'n'Fries-u krumpirići glavni dio ponude.  Surf'n'Fries je brand koji je, tako, postao sinonim za specijalizirane pomfrit-barove koji nude izuzetno kvalitetne krumpiriće.

Fokus menadžmenta Surf'n'Fries je na inovativnom poslovnom modelu baziranom na jedinstvenoj metodi proizvodnje i pažljivo osmišljenom principu pakiranja i posluživanja pomfrita. Vlasnici tvrtke započeli su razvoj još 2008. godine. Nakon zaštite žiga i uspostavljanja branda Surf'n'Fries, prvo je zaštićena ambalaža za posluživanje pomfrita, a potom je započet i razvoj Surf'n'Fries franšize, prvo u Hrvatskoj, a potom i u inozemstvu. Za upravljanje i razvoj svog inovativnog koncepta, vlasnici su koristili stručnu pomoć –  u inovativnom, tehnološkom i pravnom segmentu razvoja. Inovacija je, zapravo, “osnovni sastojak” proizvodnje, posluživanja i pakiranja Surf'n'Fries pomfrita.

Za jedinstvenost branda zaslužne su tri inovacije razvijane unutar poduzeća i u suradnji s vanjskim stručnjacima –  specijaliziranim tvrtkama. Prva inovacija se odnosi na zaobljeni oblik pomfrita koji se postiže korištenjem specijalno dizajniranog noža. Takav oblik daje najbolji okus svakom pojedinačnom pomfritu, jer je krumpirić hrskav izvana, a sočan iznutra, a istovremeno, ovaj oblik je najpogodniji za umakanje u umake. Druga ključna inovacija je da se izrezani krumpirići prže bez kapi ulja, u posebno dizajniranoj pećnici koja umjesto vrućeg ulja koristi vrući zrak. Takvim postupkom se dobiva zdraviji pomfrit, ali bez gubitka prepoznatljivog okusa.

Na kraju, treća inovacija je vezana za specijalno dizajniranu višenamjensku ambalažu koja omogućava da kupac u jednoj ruci, s lakoćom nosi 1) porciju pomfrita, 2) dva umaka, 3) porciju pilećih krilaca ili medaljona (nuggets-a) i 4) čašu pića – dok mu druga ruka u potpunosti ostaje slobodna. Ambalaža je zaštićena kao intelektualno vlasništvo tvrtke.

Kao što smo rekli, prvi Surf ‘n’ Fries restoran otvoren je u Rijeci. U prostoru od oko 27 m2 prodavalo se oko 1.000 porcija dnevno. Dizajn prostora, inovativna ambalaža i promocija već su u prvoj godini doveli do eksplozivnoga poslovnoga rasta pa je uslijedilo i franšizno poslovanje. Franšiza je pokrenuta kao koncept „brzoga zalogaja” (engl. fast snack), s planom inoviranja pomfrita i promjene njegove pozicije u ugostiteljskoj industriji.

Vlasnici u svom restoranu nisu željeli tipičnu ponudu brzih jela, već su krumpiriće pretvorili u „krajnji obrok u pokretu”, koji uspješno kombinira izvorni okus pomfrita i suvremenu potrebu za zdravijim jelima. Zbog toga se njihovi krumpirići mogu pripremiti u verziji bez ulja, a koriste se samo lokalni kvalitetni sastojci, dok je gotov proizvod svjež, pripremljen u restoranu te ne sadrži hormone, konzervanse ili umjetne aditive niti u jednom svom sastojku.

Franšizni sustav je razvijen u pet formata:

−       Store je „klasičan” Surf ‘n’ Fries restoran te forma ugostiteljskoga objekta koji omogućuje najširi meni i ponudu hrane. Ovaj oblik ugostiteljskoga objekta nije namijenjen sezonskom poslovanju, već je to mjesto za svakodnevno poslovanje.

−       Standalone je namijenjen prvenstveno za plaže i posebne punktove u urbanom području. Zahtijeva manja ulaganja u odnosu na Surf ‘n’ Fries Store, ali ipak omogućuje ponudu cijeloga niza obroka. Ovaj ugostiteljski objekt može se postaviti na otvorenom, ali i u zatvorenom prostoru unutar nekog većeg objekta, poput zračne luke ili trgovačkog centra.

−       Trailer, kao koncept „na kotačima”, nadogradnja je Mobile koncepta te uključuje prikolicu s integriranom, potpuno opremljenom kuhinjom koja se može temeljiti i na tehnologiji pripreme krumpirića sa ili bez ulja, a sadrži zamrzivače, sustav vode, friteze, skladištenje i dr.

−       Mobile lokacija je optimalno dizajnirani mobilni koncept. Opremljen je sa 17 kW fritezom sa 17 litarskim spremnikom za gorivo koji se napaja plinom iz standardnih spremnika plina, povezanih posebno dizajniranim plinskim cijevima. Infracrveno svjetlo dodano u bainmarie zagrijava krumpiriće. Mobile ima poklopac s čeličnim kabelima koji osiguravaju zaštitu protiv kiše ili vandalizma. Za lakše rukovanje, kolica imaju ugrađene kotače i noge podesive po visini.

−       Shop-in-shop format namijenjen je za uklapanje u fast casual restoran unutar već postojećega objekta. Koncept je prilagodljiv za benzinske postaje, kina i sl. Ovaj format je tako dizajniran da se cjelokupni objekt, uključujući instalaciju vode, može sastaviti od tri dijela. 

Master franšizni ugovor je pravno obvezujući sporazum u kojem se navode svi ugovorni uvjeti između Surf ‘n’ Friesa, kao vlasnika robne marke, i master franšizanta. Ugovor uključuje prava i obveze obiju strana. U informacijama koje nudi, davatelj franšize Surf ‘n’ Fries potencijalne franšizante savjetuje da ugovor ne potpisuju ako nisu potpuno sigurni da mogu preuzeti odgovornost za franšizu na svom tržištu.

Franšizni ugovor se izrađuje u skladu s europskim zakonima i propisima. Ugovor štiti sva prava industrijskoga i intelektualnoga vlasništva franšizer te zajednički identitet i ugled franšize. Ugovor i svi podugovori koji se vezuju uz ugovor sastavljeni su na engleskom jeziku, osim ako nacionalno zakonodavstvo ne zahtijeva drugačije. No, onda se ti tekstovi prevode na engleski jezik.

Ugovor postaje dostupan kandidatu master franšize odmah nakon potpisivanja sporazuma o povjerljivosti. Ugovor je transparentan i nedvosmislen te ukazuje na odgovarajuća prava, obveze i odgovornosti obje strane, kao i važne zahtjeve suradnje.

Ugovor o master franšizi Surf ‘n’ Fries tako uključuje: prava primatelja franšize kao master franšizanta; opremu, proizvode i usluge koje primatelj kao master franšizant dobiva; obveze davatelja franšize; obveze primatelja master franšize; uvjete plaćanja kao primatelja master franšize; trajanje ugovora; uvjete za produljenje franšize; uvjete za master franšizanta u slučaju prodaje ili prijenosa Surf ‘n’ Fries poslovanja na treću osobu te povlaštena prava koja u tom slučaju franšizer može dati franšizantu; odredbe o prestanku partnerstva, odnosno o prestanku ugovora; te odredbe o neposrednom povratku sve materijalne i nematerijalne imovine nakon prestanka franšiznoga ugovora.

Kada primatelj franšize s kojim se dogovore o suradnji pronađe adekvatnu lokaciju ili se opredijeli za neki od mobilnih koncepata, suradnja se odvija u sljedećim koracima, sa sljedećom razinom podrške:

−       potpisivanje franšiznog ugovora – zajedno,

−       odobravanje lokacije – Davatelj franšize,

−       izrada tlocrta i 3D plana prostora - Davatelj franšize,

−       dizajn i plan za opremanje kuhinje (uključujući plan nabave) - Davatelj franšize,

−       građevinski radovi u objektu – zajedno, tj. uz podršku Davatelja franšize,

−       logistika, organizacija i ugovaranje s dobavljačima, odnosno, distributerima – Davatelj franšize,

−       opremanje lokala – zajedno, tj. uz podršku Davatelja franšize,

−       obuka za primatelja franšize i zaposlene – zajedno tj. obje strane,

−       otvaranje lokala – zajedno tj. obje strane,

−       vođenje posla – Primatelj franšize.

Na kraju, vrijedi spomenuti kako su novi objekti pred otvaranjem u Ujedinjenom kraljevstvu (uglavnom na stadionima), te jedan u Njemačkoj, a u SAD-u se planira i razvoj drugih format poput Drive Through, otvara se još 12 lokacija, a 50 je u fazi potpisivanja. Prošle godine tvrtka je ušla u američki trgovački lanac Walmart, i u Dallasu otvorila prvi od planiranih 300-tinjak prodajnih mjesta u SAD-u. Za to su morali napraviti mnoge promjene poput proširenja jelovnika  u tzv. “full menu” - od doručka, preko chicken burgera, do deserta. Čak su promijenili i naziv jer “Surf” u Americi podrazumijeva riblje proizvode, pa je zbog pozicioniranja u “chicken” segmentu nastala “surfajuća kokoš” odnosno Surfin Chicken. Perspektiva je stvoriti nacionalni lanac u Americi. Riječki dvojac planira otvaranje preko 300 lokacija u sljedećih pet godina samo u Walmartu.

 

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

 

Izvori:

  1. Gregorić, M., Hegeduš, I. i Kolenko, K.: Važnost inovacija i poduzetništva za ekonomski razvoj Republike Hrvatske. Obrazovanje za poduzetništvo - E4E, 8 (Special issue/Posebno izdanje), 23-43., 2018.
  2. Škrtić, M. i Mikić, M.: Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija-nakladništvo d.o.o, 2011.
  3. Erceg, A.: Franšizni poslovni model i njegov utjecaj na strategije rasta poduzetnika, Sveučilište u Osijeku, 2012.
  4. Kukec, Lj., Kukić, K., Ćorić, G. Uloga franšizning udruga u razvoju franšiznog sektora – usporedba europskih iskustava. Obrazovanje za poduzetništvo. Vol.7 No. 1, 2017.
  5. Rupčić, N., Pezdevšek, D. Internacionalizaija poslovanja na temelju franšiznog modela: primjer franšize Surf'n'Fries. Zbornik radova Veleučilišta u Šibeniku, No. 3-4/2018, 2018.
  6. Internicola, C.N. How to expand and grow your business through franchising. Annual Franchisor Teleconference „The tricks and treats of franchising your business“, 2014.
  7. Erceg, A., Čičić, I. Franšizno poslovanje - stanje u Hrvatskoj. Ekonomski vjesnik: Review of Contemporary Entrepreneurship, Business, and Economic Issues, Vol. XXVI No. 1, 2013.
  8. Mishra, C.S. The Theory of Franchising. Chapter from book: Creating and sustaining competitive advantage: Management logics, business models, and entrepreneurial rent, 2017.
  9. Gregov, V.: Franšizing u Republici Hrvatskoj, Veleučilište u Rijeci, 2019.
  10. Erceg, A.: Franšiza - Način pokretanja poduzetničkog pothvata i strategija rasta poslovanja. Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, 2017.
  11. Murray, I.: How To Choose A Franchise. Velika Britanija: Express Newspapers, 2003.
  12. Tomzack, M. E.: Tips & Traps When Buying a Franchise. SAD: Source Book Publications, 2002.
  13. https://franchising.hr/abc-fransiza/18/sto-je-to-fransiza/
  14. Cvitan, N.: Franchising kao poduzetnička strategija, Veleučilište u Rijeci, 2021.
  15. Alpeza, M., Erceg, A., Franšiza – 20 najtraženijih odgovora, Centar za franšizu Centra za poduzetništvo, Osijek, 2012.
  16. Buljubašić, I., Borić, M., The impact of promotion in franchising, Ekonomski vjesnik, Vol. XXVII No. 2, 2014.
  17. Perić, D.: Pravni osvrt na ugovor o franchisingu. Zbornik radova Veleučilišta u Šibeniku, No. 1-2/2016, 2016.
  18. Šimunović, L.: Dopuštene i zabranjene ugovorne odredbe kod ugovora o franšizigu u kontektstu europskog prava tržišnog natjecanja. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 37. No. 3., 2016.
  19. Rupčić, N., Pezdevšek, D.: Internacionalizacija poslovanja na temelju franšiznog modela: primjer franšize Surf ‘n’ Fries, Zbornik radova Veleučilišta u Šibeniku, 2018.
  20. https://franchising.hr/abc-fransiza/142/vrste-fransiza/
  21. Jelinčić, T.: Poduzetničke alternative s posebnim osvrtom na franšizu, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet, 2016.
  22. https://lidermedia.hr/poslovna-scena/hrvatska/poslovni-putopis-surf-n-fries-od-pomfrija-do-pilica-od-ugostiteljstva-do-fransize-od-rijeke-do-walmarta-140970
  23. https://plavakamenica.hr/2016/10/29/surfnfries-priprema-sirenje-u-kaliforniju-i-floridu-s-osnivacem-andrijom-colakom-pricali-smo-o-prekretnici-najbolje-hrvatske-fransize/
  24. https://tockanai.hr/poduzetnik/franchise-brand-leader-award-surfnfries-je-hrvatska-fransiza-godine-2021-58014/
  25. https://franchising.hr/fransiza/46/surf-n-fries/

Vodikova energijaUbrzani rast i tehnološke promjene donose inovacije u svim sustavima i granama, pa tako i upoduzetništvu, a posebice u sektoru pružanja usluga. Inovacije i informatičko komunikacijske tehnologije imaju značajan doprinos u pristupu i načinu pružanja usluga te novim konceptima poslovanja i održivosti poduzetništva. Autor u članku pojašnjava utjecaj modernih tehnologija na pružanje usluga, s osvrtom na globalne kompanije Glovo i Wolt.

Na temelju zahtjeva za prodaju kojeg Fini dostavlja sud, Fina provodi prodaju nekretnina i pokretnina u ovršnim i stečajnim postupcima te postupcima osiguranja. Prodaja nekretnina i pokretnina se provodi putem elektroničke javne dražbe, pa tako npr. prodaja nekretnine pod ovrhom na javnoj dražbi, a putem servisa e-Dražba,predstavlja jednu od ovršnih radnji u postupku ovrhe, a koja se odvija nakon zabilježbe odluke o ovrsi u zemljišnoj knjizi. Autor u članku pojašnjava postupak provođenja prodaje nekretnina i pokretnina elektroničkom javnom dražbom putem Fine s posebnim osvrtom na usluge; e-Dražba i Očevidnik nekretnina i pokretnina.

Nastavno na nedavno usvajanje izmjena i dopuna Zakona i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost kojima je došlo do snižavanja poreznih stopa, Porezna uprava je izdala nekoliko mišljenja u kojima se osvrnula na primjenu poreznih stopa vezano za isporuku prirodnog plina i grijanja iz toplinskih stanica, uključujući naknade vezane uz te isporuke.

Poticanje ulaganja predstavlja sustav potpora za ulaganje i pravodobno ostvarenje ulagačkih aktivnosti, s ciljem uspješnog i vremenski određenog ostvarenja održivih i tehnološki naprednih projekata ulaganja visoke dodane vrijednosti na području Republike Hrvatske. Potpore se odnose na održive projekte ulaganja koji imaju za cilj jačanje konkurentske sposobnosti u proizvodno-prerađivačkim aktivnostima, razvojno-inovacijskim aktivnostima, aktivnostima poslovne podrške, aktivnostima usluga visoke dodane vrijednosti.

Početkom lipnja 2022. godine Europska komisija i Europska središnja banka objavile su konvergencijsko izvješće u kojem stoji da je Hrvatska spremna za uvođenje eura 1. siječnja sljedeće godine. Sada se još čeka pozitivna odluka Europske komisije, a koja se očekuje 12. srpnja na sastanku Vijeća ministara financija u Bruxellesu. Autor se u članku osvrće na proces zamjene hrvatske kune valutom euro u uvjetima povećane inflacije te analizira učinke uvođenja eura na percipiranu inflaciju.