Proces uvođenja eura sastoji se od dvije glavne faze koje se moraju uspješno provesti kako bi država mogla uvesti euro kao službenu valutu. Prvu fazu obilježile su pripreme za pristupanje tečajnom mehanizmu ERM II. Nadalje, ulaskom u ERM II počela je druga faza, koja je trajala najmanje dvije godine. U tom razdoblju Hrvatska je trebala ispuniti jasno definirane kriterije za uvođenje eura (tzv. kriterije iz Maastrichta ili kriterije nominalne konvergencije) kako bi potom uvela euro.

Upravo početkom lipnja 2022. godine Europska komisija i Europska središnja banka (ESB) objavile su konvergencijsko izvješće u kojem stoji da je Hrvatska spremna za uvođenje eura. U izvješću je utvrđeno da Hrvatska ispunjava četiri nominalna konvergencijska kriterija i da je njezino zakonodavstvo u potpunosti usklađeno sa zahtjevima Ugovora i Statuta Europskog sustava središnjih banaka/ESB-a. Ocjena Komisije dopunjena je izvješćem o konvergenciji Europske središnje banke, koje je isto tako objavljeno početkom lipnja.

S obzirom na ocjenu Komisije i uzimajući u obzir dodatne čimbenike relevantne za gospodarsku integraciju i konvergenciju, uključujući razvoj platnih bilanci i integraciju tržišta proizvoda i rada te financijskih tržišta, Komisija smatra da Hrvatska ispunjava uvjete za uvođenje eura. Stoga je donijela prijedlog odluke i prijedlog uredbe Vijeća o uvođenju eura u Hrvatskoj.

Vijeće će konačne odluke o uvođenju eura u Hrvatskoj donijeti u prvoj polovini srpnja 2022. godine (najvjerojatnije 12. srpnja na sastanku Vijeća ministara financija u Bruxellesu), a nakon rasprava u Euroskupini i Europskom vijeću te nakon što Europski parlament i ESB iznesu svoja mišljenja. Izvješće stoga predstavlja ključan i povijesni korak Hrvatske prema uvođenju eura.

Nakon objave odluke Vijeća EU o usvajanju eura, Vlada Republike Hrvatske odlukom objavljuje datum uvođenja eura i fiksni tečaj konverzije, datum početka i završetak dvojnog optjecaja te datum početka i završetka dvojnog iskazivanja. U pripremnom razdoblju počinje obveza dvojnog iskazivanja te započinje predopskrba,  posredna predopskrba i pojednostavljena predopskrba gotovim novcem eura.

U cijelom tom razdoblju potrebno je napraviti iznimno mnogo pripremnih radnji, od onih zakonodavnih do zamjene kuna te opskrbe eurskim kovanicama i novčanicama građana i gospodarstva. Jedan od prvih koraka koje je potrebno poduzeti u pripremi za uvođenje eura je procjena učinka zamjene valuta na poslovanje.

Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj objavljen je 20. svibnja 2022. godine u ”Narodnim novinama”, broj 57/22, a stupa na snagu prvog dana od dana objave odluke Vijeća Europske unije o usvajanju eura u skladu s člankom 140. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u Službenom listu Europske unije, osim članaka (13., 16., 17., 25. do 31., 39. do 41., 54. do 59., 64. do 68., 88. i 92.) koji stupaju na snagu na dan uvođenja eura.

Zakonom se uređuje uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, pravila za preračunavanje, opskrba i zamjena gotovog novca kune za gotov novac eura, dvojni optjecaj, dvojno iskazivanje, primjena načela neprekidnosti pravnih instrumenata, proračuni, financijski planovi, poslovne knjige, financijski izvještaji i porezi u procesu uvođenja eura, nadzor nad primjenom Zakona te prekršajne odredbe.

Vlada Republike Hrvatske odlukom objavljuje dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, fiksni tečaj konverzije te dan početka i završetka dvojnog optjecaja, dan početka i završetka dvojnog iskazivanja utvrđene u skladu s odredbama Zakona i druga pitanja potrebna za uvođenje eura. Odluka Vlade Republike Hrvatske bit će objavljena u ”Narodnim novinama”.

Iz perspektive gospodarskog sektora, razrada i provedba plana aktivnosti pripreme za uvođenje eura može imati dalekosežne posljedice za poslovne subjekte i cjelokupno poslovanje, s obzirom na financijske i ljudske resurse, stoga je izrazito važno da više rukovodstvo posveti odgovarajuću pažnju procesu uvođenja eura. Kao imperativ postavlja se i kvalitetna te sveobuhvatna obuka samih radnika.

Slijedom navedenog, osobito je važno podići svijest radnika o uvođenju eura. Radnicima mora biti jasan proces uvođenja eura odnosno zamjena valuta te koja će biti njihova uloga. Zamjena valuta mogla bi radnicima prouzročiti znatan stres, stoga je važno unaprijed utvrditi načine rješavanja pojedinih problema.

Koji su učinci uvođenja eura?

Za potrebe ovog članka i analize učinaka uvođenja eura osvrnut ćemo se na najbitnije odrednice Zakona o uvođenju eura.

Preračunavanje novčanih iznosa provodi se primjenom fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona te zbog preračunavanja potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden.

Banka će za sve potrošače, bez naknade, zamjenjivati gotov novac kune za gotov novac eura 12 mjeseci od dana uvođenja eura, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona, i to do najviše 100 novčanica kuna i najviše 100 kovanica kuna po jednoj transakciji. Uz banke zamjenu gotovog novca kune za gotov novac eura obavljat će i Financijska agencija i HP-Hrvatska pošta d.d. na temelju sklopljenog ugovora s bankom, pod istim uvjetima, na isti način i u istom razdoblju kako je propisano Zakonom za banke.

Nakon proteka 12 mjeseci od dana uvođenja eura gotov novac kune moći će se zamijeniti za gotov novac eura u Hrvatskoj narodnoj banci, i to novčanice bez vremenskog ograničenja, a kovanice do isteka tri godine od dana uvođenja eura.

Razdoblje dvojnog optjecaja trajat će 14 dana od dana uvođenja eura, a tijekom kojega će primatelj plaćanja biti dužan za plaćanje gotovim novcem kune ostatak vratiti u gotovom novcu eura, osim određenih iznimki koje su propisane Zakonom. Ako primatelj plaćanja nije u objektivnoj mogućnosti ostatak iznosa vratiti u gotovom novcu eura, može ostatak vratiti u gotovom novcu kune ili gotovom novcu kune i gotovom novcu eura.

Tijekom razdoblja dvojnog optjecaja primatelj plaćanja u trenutku plaćanja bit će dužan prihvatiti najviše 50 kovanica kune u jednoj transakciji i odgovarajući broj novčanica kune u jednoj transakciji, primjenjujući propise o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma koji se odnose na ograničenja naplate ili plaćanja u gotovini.

Obvezno dvojno iskazivanje započinje prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem će proteći 30 dana od dana donošenja uredbe koju će Vijeće Europske unije donijeti u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije te završava protekom 12 mjeseci od dana uvođenja eura.

Obveza dvojnog iskazivanja podrazumijeva dvojno iskazivanje cijene robe i usluge na jasan, čitljiv, vidljiv i lako uočljiv način u euru i kuni uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona. Poslovni subjekti mogu započeti dvojno iskazivati od dana stupanja na snagu Zakona.

Postupak uvođenja eura ne utječe na valjanost postojećih pravnih instrumenata u kojima se navodi kuna. Prema pravilu o neprekidnosti ugovora i drugih pravnih instrumenata, postojeći ugovori i drugi pravni instrumenti koji sadrže pozivanje na kunu će i dalje vrijediti, a iznosi u kunama će se preračunati u eure sukladno općim pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz Zakona i uz primjenu fiksnog tečaja konverzije.

Uvođenje zajedničke valute u državama članicama Europske unije ima za cilj potaknuti dublju povezanost među državama članicama i ojačati iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog tržišta uz slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala.

Hrvatska bi trebala ostvariti značajne i trajne koristi od uvođenja eura. Koristi uvođenja eura odnose se na smanjenje rizika za makroekonomsku i financijsku stabilnost, povoljnije uvjete financiranja i niže transakcijske troškove. Navedene koristi trebale bi omogućiti snažniji gospodarski rast, povećati ekonomsku učinkovitost i učiniti Hrvatsku privlačnijom za investicije. Koristi od uvođenja eura u Hrvatskoj mogle bi biti relativno veće nego u drugim državama članicama zbog visokog stupnja euroizacije.

Niži transakcijski troškovi, sudjelovanje u raspodjeli monetarnog prihoda Eurosustava, mogućnost zaduživanja kod Europskog mehanizma za stabilnost, niže kamatne stope, poticaj međunarodnoj razmjeni i investicijama te uklanjanje valutnog rizika, glavne su prednosti ulaska Hrvatske u europodručje.

Euro je već dugo duboko prisutan u hrvatskom gospodarstvu premda još nije uveden kao službena valuta. Postoji više razloga zbog čega je to tako. Hrvatska je mala i gospodarski otvorena zemlja, trgovinski jako integrirana s državama europodručja i ostalim članicama Europske unije te tri četvrtine njezine vanjskotrgovinske razmjene otpada na razmjenu s članicama EU-a. Hrvatska je također financijski integrirana s europodručjem – oko 75% aktive bankovnog sustava u vlasništvu je bankovnih grupacija čije je sjedište u državama europodručja.

Hrvatska je ujedno i visokoeuroizirana zemlja, pri čemu su približno tri četvrtine ukupnih štednih depozita u bankama nominirane u eurima. Euroizacija nije nova pojava u Hrvatskoj, što je povezano s povijesnim epizodama vrlo visokih monetarnih nestabilnosti koje su potaknule građane da realnu vrijednost svoje financijske imovine zaštite na način da štede u stranoj valuti. Ta valuta je povijesno bila njemačka marka, a nakon njezine zamjene zajedničkom valutom eurom, po inerciji je tu ulogu preuzeo euro.

Sve navedeno govori u prilog što bržem uvođenju eura, jer postojeće specifičnosti hrvatskoga gospodarstva u velikoj mjeri povećavaju ekonomske koristi uvođenja eura, dok istodobno umanjuju povezane troškove i eventualne rizike. U tom smislu, ekonomske koristi naveliko pretežu nad eventualnim troškovima uvođenja eura u Hrvatsku, i u kratkom, a još više u dugom roku.

Ulazak u monetarnu uniju u teoriji ubrzava konvergenciju cijena na cijelom području unije. Konvergencija i lakša usporedivost cijena može dovesti do niza koristi za potrošače u zemlji koja se priključuje monetarnoj uniji:

1. nestanak troškova konverzije valuta predstavlja izravnu korist za poduzeća i građane,
2. povećana usporedivost i predvidivost cijena može olakšati poslovno planiranje, otkloniti cjenovne anomalije i utjecati na povećanje investicija i međunarodne razmjene,
3. posredni učinak tržišne integracije može dovesti do pada cijena dobara koje su bile relativno visoke prije priključenja monetarnoj uniji (učinak jače konkurencije).

S druge strane, konvergencija i lakša usporedivost cijena u teoriji može dovesti i do neželjenih učinaka:

1. cijene ne moraju konvergirati na niže - mogu konvergirati na više, na štetu potrošača,
2. poseban oblik ovoga učinka je takozvani efekt zaokruživanja - slučaj kada zbog različitih struktura denominacija stare i nove valute proizvođači i trgovci koriste zaokruživanje prema gore ne bi li iskoristili konverziju za povećanje dobiti.

Prigodom uvođenja eura u prvom valu 2002. godine i pri kasnijem priključenju novih zemalja članica Euro područja bilo je mnogo govora o ovom efektu. Istraživanja su kasnije pokazala da neželjenog učinka nije bilo ili je bio zanemarivo malen.

Rezultati brojnih provedenih istraživanja pokazuju da je učinak konverzije nacionalnih valuta u euro na rast potrošačkih cijena u zemljama europodručja u pravilu bio blag i jednokratan. Nešto izrazitiji rast cijena zbog konverzije zabilježen je kod manjeg dijela proizvoda, pretežno uslužnog sektora kao što su, primjerice, usluge u restoranima i kafićima. U skladu sa spomenutim iskustvima, očekuje se da će učinak konverzije kune u euro na povećanje ukupne razine potrošačkih cijena u Hrvatskoj biti blag.

Naravno, s druge pak strane, uz uvođenje eura, vežu se rizici jednokratnog povećanja potrošačkih cijena, gubitak samostalne monetarne politike, rizik prekomjernog priljeva kapitala i rasta makroekonomskih neravnoteža, jednokratni troškovi konverzije, prijenos sredstava Europskoj središnjoj banci i uplata sredstava u kapital Europskog mehanizma za stabilnost.

No, i sam guverner HNB-a je utvrdio kako se većinom radi o jednokratnim troškovima, a da su koristi od prelaska s kune na euro dugoročnog karaktera i znatno veće od troškova, dodajući kako će se rizik vezan za zaokruživanje cijena “na više” prilikom prelaska na euro znatno umanjiti nizom mjera kojima će se obeshrabriti takvi postupci čemu će pridonijeti kvalitetna informativna kampanja.

Hoće li porasti inflacija zbog uvođenja eura?

Ljudi na prostoru Europe izrazito strahuju od inflacije, tj. općeg porasta razine cijena. Prije više od 90 godina, krajem studenoga 1923. godine, Njemačku je pogodila velika inflacija. Novac je postao gotovo bezvrijedan, djeca su se igrala s njime, a ljudima je služio za potpalu vatre. Nacije ne zaboravljaju lako takve traumatične epizode iz vlastite prošlosti te često na temelju takvih traumatičnih epizoda formiraju stav o inflaciji ili sličnim ekonomskih fenomenima.

Dobar primjer formuliranja stava na temelju traumatičnih iskustava prošlih vremena je značajno različit odnos Njemačke središnje banke (Bundesbank) i Američke središnje banka (FED) prema inflaciji. Dok se Bundesbank plaši inflacije, a takvo je razmišljanje ugrađeno i u Europsku središnju banku (ESB), FED ima puno „ležerniji“ stav prema inflaciji te tolerira više stope inflacije nego ESB.

Pod inflacijom se podrazumijeva pad vrijednosti ili kupovne moći novca. To znači da zbog efekta inflacije ista količina novca može kupiti manje proizvoda i usluga. Može se reći i da za istu količinu proizvoda i usluga treba sve više novca. Inflacija je posljedica neravnoteže između proizvodnje i potražnje, što dovodi do kontinuiranog rasta cijena proizvoda, što zauzvrat uzrokuje gubitak vrijednosti novca i kupovne moći, odnosno potražnja je veća od proizvodnje.

Inflacija utječe na sve nas jer povećanja opće razine cijena znače da se vrijednost novca smanjuje. Drugim riječima, morate platiti više da biste kupili jednako proizvoda i usluga kao prije. Visoka inflacija obično je loša za pojedince (ili kućanstva) jer narušava njihovu “kupovnu moć”, a štetna je i za gospodarstvo u cjelini jer može prouzročiti smanjenje gospodarske aktivnosti. Dok kupujemo dobra i usluge i zapažamo njihove cijene, stvaramo sliku o tome koliko se cijene mijenjaju i kojom brzinom se mijenjaju. No, naše percepcije često se ne poklapaju sa službenim podatcima o inflaciji.

Kada razmišljamo o inflaciji, često imamo na umu cijene dobara i usluga koje najčešće kupujemo, kao što su benzin, kruh ili šišanje. Ako te cijene natprosječno porastu, mogli bismo precijeniti stvarnu stopu inflacije. Nasuprot tomu, promjene cijena dobara i usluga koje rjeđe kupujemo (npr. automobila i pokućstva) ili koje plaćamo izravnim terećenjem bankovnih računa (npr. mjesečne najamnine ili premije osiguranja) mogu manje utjecati na našu percepciju stope inflacije.

U trenutku pisanja ovog članka, stopa inflacije u RH je izuzetno visoka. Iako je gospodarski rast u srednjoj i istočnoj Europi ostao snažan tijekom prvog tromjesečja 2022. godine, izgledi za cijelu godinu za tu regiju smanjeni su, kao i za Europu u cjelini. Očekuje se da će stopa inflacije u regiji srednje i istočne Europe i dalje ostati na povišenim razinama.

Hrvatsko gospodarstvo ubrzano se ponovno otvara jer se sve više ograničenja ukida, ponovno putujemo i jedemo u restoranima. Više kupujemo i tako trošimo dio novca koji nismo mogli potrošiti tijekom mjera zatvaranja.

Poduzećima je teško držati korak s potražnjom koja ubrzano raste dok obnavljaju opskrbne lance koji su bili ozbiljno poremećeni pandemijom. Zbog poteškoća kao što je nedostatak kontejnera, prijevoz dobara postao je teži i skuplji. Što takve poteškoće dulje traju, to je vjerojatnije da će poduzeća prenijeti te troškove na svoje kupce u obliku viših cijena.

Pandemija je promijenila i način na koji živimo i radimo, a time i ono što nam je potrebno. Potrošači kupuju više određenih proizvoda, kao što su elektronički uređaji i proizvodi za uređenje doma, nego što su to planirala poduzeća koja prodaju te proizvode. Naglo je postalo vrlo teško nabaviti važne dijelove kao što su poluvodiči. Kada poduzeća ne mogu održati korak s potražnjom, cijene rastu.

Nafta, plin i električna energija poskupjeli su u cijelom svijetu. Na cijene energije utječu brojni čimbenici: nedostatak vjetra u Ujedinjenoj Kraljevini zbog kojeg nisu radile vjetrenjače, suše u Brazilu zbog kojih je manje energije proizvedeno u hidroelektranama te prošla hladna zima zbog koje su se smanjile zalihe nafte i plina. Ti su čimbenici zajedno s rastom potražnje prouzročili brz rast cijena.

Budući da je velik dio troškova poduzeća i građana povezan s energijom, cijena nafte, plina i električne energije vrlo je važna za ukupnu inflaciju: polovicu nedavnog porasta inflacije prouzročile su više cijene energije. Na cijene energije utječe mnogo čimbenika, tako da skokovi i padovi nisu neuobičajeni.

Nadalje, inflacija se mjeri kao promjena cijena u odnosu na prethodnu godinu ili određeno prethodno razdoblje (npr. kvartal, mjesec). Cijene su bile iznimno niske tijekom, ali i na vrhuncu pandemije. Ako uspoređujemo današnje visoke cijene s tim vrlo niskim cijenama, razlika će biti velika. To se naziva “baznim učinkom” i ubrzo će postupno nestajati.

U modernim vremenima još nije bilo ovakve pandemije, pa je moguće da će i oporavak ovaj put biti drukčiji. Otklanjanje golemih poremećaja opskrbnih lanaca moglo bi potrajati. Cijene energije mogle bi i dalje rasti, među ostalim zbog zelene tranzicije.

Istodobno pomno pratimo kretanja plaća jer cijene i plaće utječu jedne na druge. Zaposlenici i sindikati trenutačno traže povećanje plaća zbog većih životnih troškova, što je normalno. No ako plaće nastave rasti, poduzeća bi svoje veće troškove mogla nadoknaditi povećanjem cijena.

Prije rata u Ukrajini, gospodarstva srednje i istočne Europe prolazila su kroz dinamičan oporavak od pada povezanog s pandemijom. Međutim, rat, osim što je prouzročio humanitarnu katastrofu, predstavlja drugi krizni događaj koji ruši gospodarstvo u razdoblju od samo dvije godine.

Iako se gospodarska uloga Rusije kao izvoznog tržišta za gospodarstva srednje i istočne Europe posljednjih godina stalno smanjuje te Rusija nije među prvih deset trgovinskih partnera većine zemalja u regiji, većina njih, prije svega Austrija, Češka i Slovačka, i dalje ovise o uvozu ruskih izvora energije, osobito prirodnog plina. Tako, stope inflacije rastu uglavnom zbog povećanih cijena energenata i hrane.

Sumarno, uzroke trenutne inflacije u RH možemo sagledavati kroz:

−       povećanja uvezene inflacije, odnosno porasta cijena sirovina i industrijskih proizvoda na svjetskom tržištu,

−       oporavak domaće osobne potrošnje, što je potaknulo proizvođače i trgovce da porast troškova prevale na krajnje kupce,

−       statističke razloge, odnosno činjenice da se tekuće cijene uspoređuju s cijenama godinu dana prije,

−       rat u Ukrajini i posljedično poremećaje u lancima opskrbe,

−       nedostatak radne snage, sirovina i materijala za rad i dr.

Ocjenjuje se da će najveći doprinos ubrzanju prosječne inflacije dati cijene hrane i energije. Godišnja bi stopa inflacije vrhunac tijekom 2022. mogla dosegnuti u drugom ili trećem tromjesečju, kada se očekuje porast cijena električne energije i prirodnog plina koje se administrativno reguliraju i mijenjaju jedanput godišnje.

No, zašto nam je ovo sve bitno i kakve veze ima s uvođenjem eura? Pa upravo zato što je potrebno razlikovati porast inflacije radi makroekonomskih kretanja i uzroka koji nemaju veze s procesom uvođenja eura u RH. Stoga, bilo je potrebno analizirati inflaciju i porast cijena neovisno o činjenici da Hrvatska uvodi euro te zasebno utvrditi rizike i potencijalni rast inflacije radi uvođenja eura. O navedenom ćemo više u nastavku članka.

Učinak zamjene nacionalnih valuta u euro na rast potrošačkih cijena u pravilu je u državama koje su uvele euro bio vrlo blag. Primjerice, učinak uvođenja eura na inflaciju u novim državama članicama bio je privremen i iznosio je u prosjeku 0,23 postotna boda. Međutim, razlog strahu od rasta cijena je percepcija građana europodručja o višim cijenama nakon zamjene valuta.

Građani su svoj osjećaj o razini inflacije temeljili na kretanju cijena većinom jeftinijih proizvoda koje često kupuju, a upravo je kod te kategorije porast cijena tijekom konverzije bio izrazitiji. Vlada će veliku pozornost posvetiti zaštiti potrošača i poduzet će mjere kako bi spriječila moguće zlouporabe kod zaokruživanja cijena u novoj valuti. Moguće nepošteno zaokruživanje cijena pri konverziji spriječit će se primjerenim mehanizmima praćenja postupka konverzije, među čijim će glavnim mjerama biti dvojno iskazivanje cijena.

Prije uvođenja eura potrebno je provesti konverziju po određenom tečaju što ne bi trebalo utjecati na relativne cijene, odnosno ne bi trebalo doći do njihova porasta. Do porasta cijena može doći zbog toga što poduzeća cijene ne zaokružuju simetrično nego ih zaokružuju na više, tako da ne trebaju vraćati puno kovanica, ili formiraju cijene tako da završavaju znamenkom devet kako bi kupci pomislili da je cijena manja.

Poticaj povećanju cijena može biti i taj da kupci prilikom konverzije pojednostavljuju preračunavanje cijena, odnosno ne primjenjuju točnu stopu konverzije i pretpostavlja se, da ignoriraju male promjene cijena. Poduzeća to mogu pokušati iskoristiti kako bi povećala cijene svojih proizvoda i usluga. Ipak, dosadašnji rezultati istraživanja pokazuju da je učinak konverzije nacionalnih valuta u euro, na rast cijena u europskim zemljama, bio blag i jednokratan.

ESB (2012. godina) navodi da se značajan rast percipirane inflacije dogodio se u 2002., odnosno 2003. godini kada se dogodila zamjena kovanica i novčanica bivših nacionalnih valuta za nove europske novčanice i kovanice. Potom se percepcija inflacije u sredini 2000-tih smiruje, da bi opet krajem 2007. godine počela rasti. Međutim, tada je uzrok rasta uz ulazak novih članica u eurozonu bi snažan rast FROOP[¹] inflacije, odnosno rast cijena roba.

Iskustva zemalja upućuju na to da je potrebno isticati dvojne cijene i time ograničiti rizik od kratkoročnog povećanja cijena i percipirane inflacije. Kod cijena usluga očekuje se nešto veći porast u odnosu na cijene dobara. U zemljama europodručja rast cijena u sektoru ugostiteljstva nakon konverzije može se objasniti tzv. “menu cost” modelom gdje spadaju troškovi poput npr. tiskanja novih jelovnika.

Model pretpostavlja da će većina restorana promjene cijena zbog konverzije u euro odmah izraziti početkom mjeseca, dok bi se u drugim normalnim uvjetima promjene cijena razvukle na više mjeseci. Kada veći dio restorana mijenja cijene dolazi do rasta inflacije u tom sektoru nakon konverzije. Za razliku od cijena usluga, cijene dobara u pravilu nisu u velikoj mjeri porasle nakon konverzije.

Nešto veći učinak zbog konverzije na porast cijena zabilježen je i kod dobara koje se češće kupuju npr. pekarski proizvodi koji su relativno jeftini. Njihove se cijene zaokružuju kako bi postale privlačnije, a to dovodi do značajnijeg poskupljenja. To poskupljenje se očituje kroz rast FROOP inflacije.

Nasuprot jeftinijim proizvodima kod kojih rastu cijene nakon konverzije, dobrima veće vrijednosti cijene se zaokružuju na niže što se pripisuje većoj konkurenciji i većem tehnološkom napretku u proizvodnji kod tih dobara.

Europska središnja banka ističe da ako potrošači precjenjuju tekuću inflaciju, može doći do podcjenjivanja kretanja realnih plaća, odnosno psihološki smanjuju svoju kupovnu snagu, što može utjecati na daljnje odluke o potrošnji koje nisu optimalne.

Percipirana inflacija je situacija kada potrošači percipiraju određene signale, bili oni na temelju kupovine ili podataka iz medija, te na temelju njih formiraju svoju percipiranu inflaciju. Nakon konverzije koja je izvršena u zemljama koje su prve pristupile europodručju, znatno je porastao broj ljudi koji su smatrali da su cijene u posljednjih godinu dana porasle tj. povećala im se percipirana inflacija.

Nasuprot tome, istraživanja su pokazala da je konverzija u euro 2002. godine imala izrazito blag učinak na rast cijena. Stopa inflacije mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, odnosno službena mjera inflacije ukazivala je na blagi prosječni rast cijena od 2,2 posto u 2002. godini.

S obzirom na iskustva ostalih zemalja članica koje su već uvele euro, pretpostavlja se da će učinak konverzije na povećanje ukupne inflacije potrošačkih cijena u Hrvatskoj biti blag. Procjena je da bi učinak konverzije u Hrvatskoj iznosio 0,20 do 0,23 postotnih bodova u razdoblju od pola godine prije i poslije konverzije.

Kao što smo rekli, učinak konverzije nacionalnih valuta u euro na ukupnu inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u zemljama europodručja bio je blag. Pritom je nešto izrazitije povećanje cijena uglavnom bilo zabilježeno u uslužnom sektoru i kod manjeg broja dobara koja se češće kupuju.

Dakle, nešto izraženiji rast cijena zbog konverzije zabilježen je kod manjeg dijela proizvoda, pretežno uslužnog sektora kao što su, primjerice, usluge u restoranima i kafićima, usluge smještaja, frizerske usluge, različiti popravci, kemijsko čišćenje, rekreacijske i sportske usluge te slično. Njihov je udio u ukupnoj košarici za izračun indeksa potrošačkih cijena relativno mali, pa je učinak spomenutih poskupljenja na ukupni indeks bio blag.

Poticaj povećanju cijena može doći i stoga što u poduzećima prevladava mišljenje da potrošači, kako bi si olakšali preračunavanje cijena u staru valutu, ne rabe točan faktor konverzije, nego ga pojednostavljuju pa dolaze do nepreciznih rezultata. Pritom se pretpostavlja da potrošači ignoriraju male promjene cijena. Tu situaciju poduzeća mogu iskoristiti kako bi povećala cijene svojih proizvoda, odnosno profitne marže. Naime, da bi potrošači mogli usporediti cijenu izraženu u eurima s onom u nacionalnoj valuti na koju su navikli, potrebno ju je preračunati u nacionalnu valutu, što zahtijeva određeni trošak obrade informacija.

Građani se u Hrvatskoj, slično kao i u ostalim zemljama koje su već uvele euro i koje su se obvezale uvesti euro, boje da bi uvođenje eura moglo rezultirati zlouporabom pri određivanju cijena. To se može spriječiti isticanjem cijena kako je i najavljeno u Hrvatskoj, šest mjeseci prije i šest mjeseci nakon uvođenja eura u staroj i novoj valuti. Time bi se građanima olakšalo preračunavanje cijena i prepoznavanje neopravdanog porasta.

Učinkovit bi bio i medijski pritisak na trgovce koji neopravdano podižu cijene. U prijašnjim primjerima pokazalo se da velika poduzeća nastoje izbjeći taj negativni publicitet, pa čak i snižavaju cijene i tako ostvaruju konkurentsku prednost. Kada pogledamo rezultate brojnih istraživanja možemo zaključiti da će učinak konverzije valute na rast potrošačkih cijena u Hrvatskoj biti blag i jednokratan, kao što je bio slučaj i s učincima konverzija ostalih nacionalnih valuta u euro.

Unatoč tome što su analize pokazale da je konverzija u euro u siječnju 2002. godine imala vrlo blag učinak na rast cijena, nakon konverzije koja je provedena u starim članicama europodručja u velikoj se mjeri povećala percipirana inflacija, odnosno znatno je porastao udio potrošača koji su smatrali da su cijene u posljednjih godinu dana znatno porasle.

Povećanje razlike između percipirane inflacije i stvarne inflacije nakon konverzije može potaknuti negativne stavove građana prema euru. Osim toga, smatra se da ako potrošači precjenjuju tekuću inflaciju, mogu istodobno podcijeniti kretanje realnih plaća, odnosno svoju kupovnu snagu, što može utjecati na odluke o smanjenju potrošnje.

Iskustva zemalja koje su dosad uvele euro većinom pokazuju da su potrošači povećanje inflacije smatrali jednokratnim, s obzirom na to da istodobno nije došlo i do povećanja očekivane inflacije, pa time nije dovedena u pitanje stabilnost cijena. Povećanje percipirane inflacije bilo je manje izraženo tijekom konverzije u novim zemljama članicama, što se djelomice pripisuje vjerodostojnoj informativnoj kampanji i drugim mjerama kojima se nastojalo informirati i zaštititi potrošače te potaknuti poduzeća na ispravno određivanje cijena.

U RH, u procesu uvođenja eura, nadležna tijela detaljno će nadzirati poštivanje obveze dvojnog iskazivanja cijena i po potrebi kažnjavati prekršitelje koji nemaju dvojno iskazane cijene ili koji ne primjenjuju fiksni tečaj konverzije na ispravan način (puni brojčani iznos). Naime, pri preračunavanju i dvojnom iskazivanju cijena nije dozvoljeno skraćivanje/zaokruživanje fiksnog tečaja konverzije, već se on mora primjenjivati u cijelosti, sa svih šest znamenki.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja zajedno s udruženjima gospodarstvenika pozvat će trgovce i druga poduzeća da se uključe u kampanju koja će promicati pošteno preračunavanje bez zaokruživanja na višu cijenu, a oni će zauzvrat dobiti pravo korištenja oznake kampanje koji će potrošačima signalizirati da su cijene ispravno preračunate u euro.

Ona poduzeća koja će pokušati iskoristiti proces uvođenja eura kako bi pri preračunavanju povećali cijene na štetu potrošača snosit će posljedice na način da će se naći na popisu prekršitelja (“crna lista”) koja će se objavljivati putem različitih kanala informiranja. Izradi tih popisa moći će pridonijeti i sami građani. Naime, građani će moći svoje pritužbe zajedno s dokazima povrede pravila moći dostaviti tijelima nadležnima za zaštitu potrošača.

Dvojno iskazivanje cijena omogućit će potrošačima da lakše uoče trgovce i ostala poduzeća koji neopravdano povećaju cijene pri konverziji u novu valutu. Taj se mehanizam pokazao vrlo učinkovitim u državama članicama koje su već uvele euro.

Nadležna će tijela također organizirati detaljno praćenje kretanja cijena i o tome obavještavati javnost te će pozvati trgovce i ostala poduzeća da se priključe kampanji koja će promicati ispravno preračunavanje cijena.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

1. https://mfin.gov.hr/istaknute-teme/uvodjenje-eura-3244/3244
2. Vlada RH, Strategija za uvođenje eura kao službene valute u Hrvatskoj, Zagreb 2018.
3. Koordinacijski odbor za prilagodbu gospodarstva i zaštitu potrošača, Smjernice za prilagodbu gospodarstva u procesu zamjene hrvatske kune eurom, Zagreb 2022.
4. Ministarstvo financija, Nacrt prijedloga zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, Zagreb 2022.
5. https://euro.hnb.hr/-/zasto-hrvatska-treba-uvesti-euro-
6. https://www.hnb.hr/-/sto-je-inflacija
7. https://www.hnb.hr/-/inflacija-i-percepcija-inflacije-u-hrvatskoj
8. https://vijesti.hrt.hr/gospodarstvo/erste-rast-hrvatskog-bdp-a-u-2022-godini-27-inflacije-75-7060396
9. https://www.ecb.europa.eu/ecb/educational/explainers/tell-me-more/html/high_inflation.hr.html
10. https://www.hnb.hr/-/zasto-je-inflacija-posljednjih-mjeseci-znatno-porasla-
11. https://euro.hnb.hr/-/hoce-li-se-povecati-cijene
12. Andreja P., Učinci uvođenja eura na kretanje potrošačkih cijena i percepcije inflacije: pregled dosadašnjih iskustava i ocjena mogućih učinaka u Hrvatskoj, Privredna kretanja i ekonomska politika god. 27  br. 1 (142)  2018.
13. https://finance.hr/porast-razine-cijena-zbog-konverzije/
14. https://euro.hnb.hr/-/kako-ce-se-provoditi-nadzor-dvojnog-iskazivanja-cijena-

[^ 1]FROOP (engl. frequent out-of-pocket purchases) inflacija koja mjeri promjenu cijene onih dobara čija je frekvencija kupnje visoka (npr. kava, novine etc.).