05.05.2022 10:00
LAPTOP

Bonitet trgovačkih društava predstavlja ocjenu likvidnosti i kreditne sposobnosti, a u najširem smislu sveobuhvatnu ocjenu (“krvnu sliku”) temeljenu na analizi završnog računa i financijske situacije u poduzeću. Poduzetnici vrlo često imaju potrebe za dodatnim sredstvima financiranja te ulaze u različite poslovne odnose, npr. vjerovničko dužničke, poslovna partnerstva, kupovine i prodaje poduzeća i sl.  

Upravo iz razloga kako bi izbjegli moguće rizike kod takvih transakcija, izuzetno je važno unaprijed spoznati financijske osobine drugog trgovačkog društva. U tom kontekstu, a kako bi se izbjegao rizik poslovanja s prekomjerno zaduženim partnerima,  kao glavni alat javlja se ocjena boniteta, odnosno važnost bonitetnih informacija, a koje predstavljaju temu ovog članka.

S obzirom na to da dinamična situacija na tržištu, kao i stanje te trendovi u gospodarstvu zahtijevaju od trgovačkih društava da se neprestano razvijaju, rastu i stvaraju dodatne vrijednosti, sve veći broj poduzetnika ima potrebu za dodatnim sredstvima financiranja te stoga ulaze u različite poslovne kombinacije kao npr. vjerovničko dužničke, poslovna partnerstva kroz zajednička ulaganja, kupovine i prodaje poduzeća, kreditiranje, intervencije državnih organa u gospodarstvu i dr.

Koncept poslovnih kombinacija leži u postizanju sinergijskog efekta, odnosno stvaranju dodanih vrijednosti, a kroz preuzimanje, spajanje ili pripajanje trgovačkih društva. Statusne promjene društava s ograničenom odgovornošću u Hrvatskoj, do kojih dolazi pripajanjem i spajanjem društava, uređene su Zakonom o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22; dalje u tekstu: ZTD).

Poslovne kombinacije predstavljaju oblik eksternog proširenja poslovanja putem dovođenja dvaju ili više subjekata pod zajedničku kontrolu. Kako bi ojačali svoju pregovaračku poziciju prilikom dogovora oko takvih poslovnih kombinacija i izbjegli moguće rizike izuzetno je važno unaprijed spoznati osobine poslovnog partnera. Jedan od načina da izbjegnemo rizik poslovanja s prekomjerno zaduženim partnerima je upravo ocjena boniteta, koja se svakako provodi prije poslovne suradnje.

Bonitet znači dobar, valjan, vrijedan, odnosno u trgovačkom smislu sposobnost plaćanja. U užem smislu pod ocjenom boniteta misli se na vjerojatnost nastupanja insolventnosti poduzeća u budućnosti. Može se reći da poduzeće ima dobar bonitet ako na vrijeme podmiruje svoje obveze. U najširem smislu na ocjenu boniteta odnosi se ocjena ekonomskih pojava i situacija u poduzeću, nekih oznaka neopipljivih sigurnosti s obzirom na brend tvrtke, unutarnja vrijednost tvrtke te specifične oznake koje u sebi sadrže i ocjenu likvidnosti i kreditne sposobnosti poduzeća. Isto tako, bonitet znači sposobnost plaćanja, a bonitiranje ocjenjivanje boniteta.

Poslovne kombinacije trgovačkih društava

U hrvatskoj poslovnoj praksi sve se češće susrećemo s aktivnostima pripajanja, spajanja i podjele trgovačkih društava. U realizaciji akvizicija, restrukturiranja ili drugih statusnih promjena postoji veliki broj pravnih modaliteta koji povlače za sobom različite porezne obveze te nalažu primjenu određenih računovodstvenih standarda i objave u financijskim izvještajima.

Spajanje je proces osnivanja novog društva na koje prelazi cijela imovina svakog od društva koja se spajaju u zamjenu za udjele u temeljnom kapitalu novonastalog društva.

U postupku spajanja dioničkog društva (d.d.) primjenjuju se odredbe ZTD-a o pripajanju d.d. U prijevodu, svako od društava koja se spajaju smatra se društvom koje se pripaja, a novo društvo se smatra društvom preuzimateljem. Također, svako od društava koja se spajaju mora biti upisano u sudskom registru minimalno 2 godine. Ako je taj uvjet ispunjen, društva koja se spajaju moraju podnijeti prijavu za upis u sudski registar novoga društva sudu na čijem području to društvo treba imati sjedište.

Bitno je napomenuti da dioničari društva koja se spajaju upisom u registar postaju dioničari novog društva. To ne vrijedi isključivo ako jedno od društava koja se spajaju drži vlastite dionice ili ih drži netko treći, u svoje ime, ali za račun toga društva.

Prilikom spajanja društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) također se primjenjuju odredbe ZTD-a o pripajanju d.o.o. Isto kao i u spajanju d.d., svako od društava koja se spajaju smatra se društvom kojega se pripaja, a novo društvo smatra se društvom preuzimateljem. Društveni ugovor novoga društva valjan je tek nakon što se s njime odlukom suglase članovi u svakome od društava koja se spajaju. Također, stavke sadržane u društvenim ugovorima svakoga od spojenih društava s posebnim pogodnostima, troškovima osnivanja, ulozima u pravima itd. – moraju se preuzeti u društveni ugovor novog društva.

Pozadinska priča spajanja d.d. ili spajanja d.o.o. je ideja o povećanoj efikasnosti samog društva. To povećanje efikasnosti proizlazi iz dodatne vrijednosti koja je stvorena novom, simbiotičkom vezom između spojenih društava. Ta sinergija je ključan faktor u daljnjem uspjehu novostvorenog društva. Međutim, kao što je već spomenuto, ukoliko se društvo odluči samostalno provoditi cjelokupni proces, utoliko postoji šansa zanemarivanja ili preskakanja određenih koraka što rezultira neuspjehom provedbe.

Podjela je statusna promjena društva temeljem koje se ono dijeli na 2 ili više društava tako da društvo koje se dijeli prenosi na druga društva svoju cjelokupnu imovinu ili dio svoje imovine. Stoga, društvo kapitala može se podijeliti na dva načina:

(1) Podjela razdvajanjem i

(2) Podjela odvajanjem.

Podjela razdvajanjem se provodi istodobno prijenosom svih dijelova imovine društva koje se dijeli, uz njegov prestanak bez provođenja likvidacije, na dva ili više novih društava koja se osnivaju radi provođenja razdvajanja ili na dva ili više društva koja već postoje.

Podjela odvajanjem se provodi prijenosom jednog ili više dijelova imovine društva koje se dijeli na jedno ili više novih društava koja se osnivaju radi provođenja odvajanja ili na jedno ili više društva koja već postoje. Isto kao i kod procesa spajanja, podjela društva na više dijelova je kompleksan proces.

Spajanja i pripajanja (M&A), krovni je pojam koji opisuje povezivanje dvaju ili više trgovačkih društava. Smisao toga je da dvije ili više tvrtki zajedno vrijede više od odvojenih poslovnih subjekata. Spajanje je kada dva trgovačka društva postaju jedno, obično s novom tvrtkom (nazivom), dok je pripajanje kada jedno trgovačko društvo kupi drugo.

Spajanja (konsolidacije) su poslovne kombinacije kojima se dva ili više društava povezuju da bi stvorili posve novo trgovačko društvo. Sva društva koja se spajaju nestaju, a nastavlja poslovanje samo nova cjelina koja je nastala. Premda postoje razlike između pojma pripajanja i spajanja oni se u praksi nekada koriste u istom značenju, s tim da ih zakoni jasno razlikuju.

O pripajanju govorimo kada se jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću pripaja drugome društvu s ograničenom odgovornošću bez provođenja postupka likvidacije prijenosom cijele imovine pripojenih društava drugome društvu – preuzimatelju u zamjenu za udjele u tome društvu.

Društvo preuzimatelj postaje time univerzalni pravni sljednik pripojenog društva, ali tek nakon što se pripajanje upiše u sudski registar. Pripajanje se provodi temeljem ugovora o pripajanju, s kojim se moraju usuglasiti članovi svih društava koja sudjeluju u pripajanju. Za donošenje odluke o pripajanju ZTD propisuje potrebnu većinu od ¾ danih glasova, dok se sama odluka donosi u formi javnobilježničkog akta. Sam ugovor o pripajanju sklapaju uprave odnosnih društava, također u formi javnobilježničkog akta.

Ugovorom se određuje nominalni iznos svakoga udjela koji član pripojenog društva dobiva u društvu preuzimatelju, a odstupanja od postojećih udjela u društvu preuzimatelju moraju se posebno predvidjeti. Propisana je obveza objave poziva vjerovnicima društava koja sudjeluju u pripajanju da se jave u roku od 6 mjeseci od objavljivanja upisa u registar, ako mogu dokazati da je pripajanjem društava ugroženo ispunjenje njihovih tražbina.

Vjerovnicima koji bi se javili u tome roku mora se dati odgovarajuće osiguranje. ZTD propisuje solidarnu odgovornost članova uprave i (ako postoji) nadzornog odbora pripojenoga društva za naknadu štete, koju bi pripajanjem pretrpjelo to društvo, njegovi članovi i vjerovnici.

S druge strane, spajanje dvaju ili više društava podrazumijeva osnivanje novoga društva na koje prelazi cijela imovina svakoga od društava koja se spajaju u zamjenu za udjele u novome društvu, također bez provođenja postupka likvidacije. Dakle imovina društava koja se spajaju prelazi na novo društvo, a ona sama prestaju postojati upisom novog društva u sudski registar.

Obzirom da se na osnivanje, provedbu i učinke spajanja društava primjenjuju ista pravila koja reguliraju pripajanje, svako od društava koja se spajaju smatra se društvom kojega se pripaja, a novo društvo se smatra društvom preuzimateljem. Društva koja se spajaju moraju podnijeti prijavu za upis u sudski registar novoga društva sudu na čijem području će biti sjedište tog novog društva. Nije potrebno posebno brisanje društava koja su se spojila u sudskom registru, a članovi društava koja su se spojila postaju članovi novoga društva upisom spajanja. Novo društvo nakon što bude upisano mora prijaviti spajanje društava radi upisa u odgovarajućim registrima spojenih društava.

Kada su tvrtke koje sudjeluju u kombinaciji približno iste veličine, primjenjuje se pojam konsolidacije, a kada se tvrtke razlikuju po veličini, primjenjuje se pojam pripajanja. U praksi se ova distinkcija zamagljuje, a pojam pripajanja koristi se i kod tvrtki iste, ali i različite veličine. Pripajanje je kombiniranje dvaju trgovačkih društava pri čemu samo jedno društvo preživljava, a pripojeno društvo nestaje. U pripajanju društvo koje vrši pripajanje preuzima imovinu i obveze pripojenog društva.

Još jedan pojam koji se često koristi je preuzimanje. Ovaj pojam je manje određen, pa se nekada koristi samo za “neprijateljsko” preuzimanje, a nekada za prijateljska ili neprijateljska preuzimanja drugih tvrtki od strane nekog preuzimatelja. Spajanja i preuzimanja mogu biti horizontalna, vertikalna i konglomeratska. Horizontalno je spajanje kada se kombiniraju dva konkurentska društva s ciljem da se poveća tržišna snaga, što može imati utjecaj na konkurenciju na tržištu. Vertikalna spajanja predstavljaju kombinaciju društava između kojih postoji odnos kupac-prodavač. Konglomeratsko je spajanje kada društva nisu međusobni konkurenti, a nemaju ni odnos kupac-prodavač. Bitno je da pripadaju različitim djelatnostima i tržištima.

Što je to bonitet trgovačkih društava?

Ukratko, bonitet (latinski bonitas, genitiv bonitatis: vrsnoća; dobrota), skup je svojstava kojima se prosuđuje kvaliteta poslovanja poduzeća (vrijednost, poslovna i kreditna sposobnost). Ocjena boniteta ponajprije se temelji na kriterijima sigurnosti i uspješnosti poslovanja poduzeća, a njihovo se ostvarivanje prosuđuje na temelju financijskog izvještaja. Kompleksna ocjena boniteta zahtijeva i informacije o položaju poduzeća na tržištu, o životnom ciklusu proizvoda te informacije vezane za buduće poslovanje poduzeća.

Kreditna sposobnost samo je jedan od aspekata boniteta trgovačkog društva. U prilog toj tezi navodimo sljedeće:

−             trgovačko društvo koje se u bliskoj prošlosti prezadužilo radi ulaganja u izgradnju ili modernizaciju opreme, tehnologije i kadrova, ima visok bonitet (jer ga je imalo i u prethodnom razdoblju), ali stvarna kreditna sposobnost tog društva je niska ili je uopće nema,

−             trgovačko društvo koje posluje stabilno i ne koristi kredite, sa sigurnošću se može tvrditi da posjeduje dobar bonitet, ali ima neutvrđenu kreditnu sposobnost.

Postupak analize kreditne sposobnosti vodi se tako da se dobiju što pouzdaniji odgovori na sljedeća pitanja:

−             Može li i namjerava li poduzetnik izmiriti ugovorne obveze vezane uz kredit?

−             Može li utvrditi realnu vrijednost potraživanja i zaliha te utvrditi njihovu stvarnu likvidnosnu situaciju?

−             Je li profitna stopa takva da u odnosu na obujam prodaje, obrtni i fiksni kapital osigurava povrat kredita?

−             Osigurava li obujam prodaje, u odnosu na korišteni obrtni kapital, novčane priljeve dostatne za povrat kredita?

−             Koja je donja granica profitne stope koja osigurava uredno servisiranje obveza vezanih uz kredit?

Ocjena boniteta često se poistovjećuje s ocjenom kreditne sposobnosti i likvidnosti. Elementi na temelju kojih se utvrđuje kreditna sposobnost poduzeća jesu analiza stanja i kretanja prihoda te vertikalna i horizontalna struktura imovine i kapitala. Dok se ocjena boniteta temeljena na ocjeni solventnosti sastoji od isključivo kvantitativnih informacija, kod ove proširene ocjene boniteta uzimaju se pored kvantitativnih i kvalitativne informacije.

Vrlo usko i vrlo pojednostavljeno shvaćanje boniteta poduzeća svodi se na solventnost, a ocjena boniteta poduzeća na ocjenu vjerojatnosti nastupanja insolventnosti, odnosno na prognozu insolventnosti. Prema ovom shvaćanju kompanija ima dobar bonitet ukoliko pravodobno podmiruje dospjele obveze.

Bonitet poduzeća je ukupna poslovna sposobnost trgovačkog društva, njegova financijska snaga u okviru koje dobivamo odgovor o financijskoj sposobnosti da podmiri svoje obveze, te da posluje profitabilno i stabilno na dugi vremenski rok, a uz sve to da ima „dobar glas„ u javnosti.  Bonitet znači „dobar, valjan, vrijedan, odnosno u trgovačkom smislu sposobnost plaćanja“.

U širem smislu ocjena boniteta odnosi se i na ocjenu ekonomskih pojava u poduzeću, ugled poduzeća, unutarnju vrijednost i ocjenu likvidnosti. Prema ovom shvaćanju poduzeće ima dobar bonitet ukoliko pravodobno podmiruje dospjele obveze. Ocjena boniteta često se poistovjećuje s ocjenom kreditne sposobnosti i likvidnosti. Elementi na temelju kojih se utvrđuje kreditna sposobnost poduzeća jesu analiza stanja i kretanja prihoda te vertikalna i horizontalna struktura imovine i kapitala.

Dok se ocjena boniteta temeljena na ocjeni solventnosti sastoji od isključivo kvantitativnih informacija, kod proširene ocjene boniteta uzimaju se pored kvantitativnih i kvalitativne informacije. Navedene informacije pomažu nam da dobijemo što jasniju sliku „zdravlja“ trgovačkog društva, te da otkrijemo sva slaba i jaka svojstva poduzeća u njegovu poslovanju i sposobnosti da preživi i razvija se.

Kvalitativnom analizom želi se spoznati orijentacija poduzeća prema kupcu, tržišna pozicija poduzeća i njegovih proizvoda, fleksibilnost organizacije, inventivnost i inovativnost, te otvorenost poduzeća prema promjenama na tržištu i okruženju. Kvalitativne i kvantitativne informacije su presudne u donošenju poslovnih informacija, ali gledani kao cjelina mogu nam pomoći u donošenju odluka. Poduzeća kroz računovodstvena izvješća koji se zovu financijski izvještaji pružaju financijske informacije.

Financijska izvješća su: bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o promjenama kapitala, izvještaj o novčanim tokovima i bilješke uz financijske izvještaje. Potrebno je razumjeti računovodstveni sustav i značenje različitih financijskih pokazatelja kako bi interpretirali podatke koji se pojavljuju u financijskim izvještajima. Osnovni cilj financijskih izvještaja je pružanje informacija o položaju poduzeća i njegovoj uspješnosti, a to nam je potrebno kako zbog poduzeća u cjelini tako i zbog interesnih skupina kao što su investitori, zaposlenici, kreditori, dobavljači, vjerovnici, vlade i njihove agencije te javnost.

“Due diligence” znači provjeru poslovnog i financijskog stanja i perspektive razvoja poduzeća. Ono podrazumijeva dubinsko snimanje stanja poduzeća, što govori o obuhvatnosti i preciznosti postupka dijagnoze stanja i procjene poslovne i financijske perspektive poduzeća. Primjenjuje se u svim slučajevima vlasničkog restrukturiranja, a prvenstveno se odnosi na restrukturiranje putem spajanja i preuzimanja. Jedan od glavnih razloga neuspjeha velikog broja preuzimanja je nedovoljna priprema poduzeća za obavljanje tog procesa. Donošenje odluke o preuzimanju je kompleksan proces s rastućim brojem problema. Zbog toga je vrlo važno posvetiti pažnju pripremnim aktivnostima, a prije svega procesu due diligence, odnosno detaljnoj analizi ciljnog poduzeća.

Glavne skupine pokazatelja koji se mogu koristiti pri procjeni boniteta su: pokazatelji likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti, ekonomičnosti, profitabilnosti i investiranja, dok kod modela procjene boniteta postoje različiti modeli, u ovom članku fokusirat ćemo se na procjenu boniteta putem Obrazaca BON 1 i BONPLUS.

Procjena boniteta poduzeća temeljem obrasca BON 1 i BONPLUS

Osnovni izvor pri procjeni boniteta poslovnih partnera je obrazac BON 1. Obrazac izdaje FINA, a on sadrži: opće podatke o poduzetniku, podatke i pokazatelje za prethodnu poslovnu godinu, podatke o zaposlenima, podatke o poslovanju za prethodno razdoblje tekuće poslovne godine te podatke o stanju novčanih sredstava na određene datume.

Obrazac BON 1 sadrži informacije o bonitetu poduzeća u odnosu na ostala poduzeća u djelatnosti, razredu i podrazredu. Obrazac izdaje FINA na temelju godišnjih ili tromjesečnih financijskih izvještaja koje dostavljaju poduzeća, a sadrži kao što smo rekli, opće podatke o poduzetniku, stanje novčanih sredstava tijekom protekle godine, podatke i pokazatelje o poslovanju za protekle dvije godine, kretanje broja zaposlenih i njihove prosječne plaće, prihode, rashode te objašnjenja vezana uz pokazatelje.

Obrazac BON 1 javno je dostupan te se može dobiti u FINI ili preko WEB servisa uz naknadu. Potrebno je naglasiti i da se od 2013. godine više ne prikupljaju i ne obrađuju tromjesečni statistički izvještaji poduzetnika na obrascima TSI-POD, TSI-BAN i TSI-OS-RE.

Da bi BON-1 obrazac sadržavao i kvartalne podatke o poslovanju, poduzetnicima FINA preporučuje da kvartalni izvještaj sastave i predaju na obrascu TI-POD. Svi zainteresirani poduzetnici mogu Fini predati kvartalne podatke koristeći obrazac TI-POD koji je sadržajno identičan obrascu TSI-POD. Taj izvještaj dostavlja se: u najbližu Fininu poslovnicu ili putem internetske aplikacije, besplatne za korisnike i bez dodatnih ili skrivenih troškova.

Poduzetnicima koji ne dostave te podatke, bonitetna informacija BON-1 izdavat će se bez njih, samo s podacima koji se nalaze u godišnjem financijskom izvještaju.

BON-1 informaciju FINA ažurira krajem svibnja, prema podacima iz godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika za prethodnu godinu, a po isteku svakog pojedinog kvartala za one poduzetnike koji su podnijeli tromjesečni izvještaj u svrhu uključivanja u bonitetnu informaciju. BON-1 informacija ažurira se ponedjeljkom, srijedom i petkom, a ažurirana informacija dostupna je sljedećeg radnog dana, nakon ažuriranja.

Popis sadrži podatke o tražiteljima koji su u određenom vremenskom razdoblju zatražili bonitetnu informaciju koja se odnosi na vašu tvrtku (naziv/tvrtku i MB ako se radi o poslovnom subjektu, odnosno ime i prezime ako se radi o građaninu te datum izdavanja BON-1 informacije). Popis je dostupan u FINA poslovnim jedinicama i putem Fininog servisa WEB-BON.

Potvrde o razlozima neizdavanja bonitetne informacije izdaju se na zahtjev ako iz određenih razloga FINA ne može izraditi bonitetnu informaciju (primjerice, za poduzetnike koji su tek počeli poslovati).

Bonitetna informacija, koju pruža obrazac BON-1 temelji se na podacima godišnjih financijskih i tromjesečnih statističkih izvještaja. BON-1 na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku može se zatražiti i preuzeti:

−             putem internetskog servisa WEB-BON (korištenjem FINA e-kartice/USB tokena),

−             u svim Fininim poslovnim jedinicama,

−             ili putem telefaksa.

BON 1 sastoji se od pet povezanih dijelova:

1.            Opći podaci o poduzetniku,

2.            Podaci i pokazatelji poslovanja,

3.            Podaci o zaposlenima,

4.            Podaci o poslovanju za određenu godinu i

5.            Stanje novčanih sredstava.

BON 1 daje mogućnost usporedbe poslovnih partnera iz iste djelatnosti, ali se kao nedostatak može navesti nepostojanje sumarne ocjene poslovnog uspjeha i financijskog rejtinga poduzeća, a ovaj nedostatak je riješen kroz obrazac BONPLUS.

BONPLUS je proširena verzija bonitetne informacije koja sadrži još kvalitetnije, jasnije i preglednije podatke i informacije koje su lako razumljive i mogu vam pomoći u poslovnom odlučivanju.

Bonitetna informacija BONPLUS sadrži i ocjenu kreditnog rejtinga, odnosno procjenu buduće sposobnosti poduzetnika da svoje obveze ispunjava u preuzetim rokovima, iskazanu brojčanom ocjenom, prema Fininoj rejting skali.

Zahvaljujući sadržaju te količini podataka i informacija, bonitetna informacija BONPLUS pogodna je za prezentiranje i dokazivanje vlastite financijske sposobnosti (uz zahtjev za kredite i u natječajnim postupcima), a isto tako i za procjenu (provjeru) financijske sposobnosti poslovnih partnera (sadašnjih i potencijalnih/budućih). FINA ovu vrstu bonitetne informacije može izraditi odmah po primitku potpunog i točnog godišnjeg financijskog izvještaja.

BONPLUS se temelji na skupu podataka i informacija iz više različitih izvora. Koriste se sljedeći izvori podataka i informacija:

−             Registar godišnjih financijskih izvještaja – podaci iz financijskih izvještaja za tri poslovne godine,

−             Jedinstveni registar računa – dnevno ažurni podaci o računima poduzetnika,

−             Registar trgovačkog suda.

BONPLUS, osim osnovnih podataka o poduzetniku, sadrži i sljedeće:

1.            Podaci i informacije:

−             registraciji društva (mjesto i datum osnivanja),

−             obliku vlasništva te članovima Uprave i većinskim vlasnicima,

−             popisu djelatnosti za čije je obavljanje poduzetnik registriran,

−             iznosu temeljnog kapitala.

2.            Financijske informacije tijekom posljednje tri godine:

−             imovini i izvorima sredstava,

−             rezultatima poslovanja,

−             pokazateljima poslovanja s objašnjenjima.

3.            Ocjenu kreditnog rejtinga:

−             procjena buduće sposobnosti poduzetnika da svoje obveze ispunjava u preuzetim rokovima.

BONPLUS omogućava najbolju promociju i potvrdu uspješnosti vlastitoga poduzeća, nov pogled na poduzetnika kojeg se procjenjuje, pomoć u izboru poslovnog partnera, praćenje aktivnosti konkurentskih poduzeća. BONPLUS obrazac se izdaje na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku.

Bonitet trgovačkog društva svodi se na solventnost poduzeća te analizom bonitetnih informacija se može odrediti je li poduzeće solventno, likvidno, ekonomično ili profitabilno. Upravo pomoću obrazaca BON-a 1 i BONPLUS, čiji elementi prikazuju pokazatelje poslovanja poduzeća,  može se procijeniti posluje li poduzeće profitabilno, je li u minusu ili plusu, kolika mu je ostvarena dobit ili gubitak tekuće godine, koeficijent likvidnosti i drugo.

Isto tako, za svaki pokazatelj i podatak, trgovačko društvo se može usporediti sa ostalim konkurentima iz istog razreda te vidjeti kakav ima položaj u odnosu na širu konkurenciju. BONPLUS sadrži podatke o ocjeni financijskog rejtinga koja prikazuje koliku vjerojatnost zastoja u plaćanju ima određeno poduzeće.

Kreditni rejting je rezultat procjene rizičnog profila poduzetnika te se na temelju podataka iz obrazaca BON-a 1 i BONPLUS-a može uvidjeti kako poduzeće posluje te kako će poslovati u bližoj budućnosti, pa se može odlučiti želi li se ići u poslovne kombinacije s takvim poduzećem ili ne.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

1.            Zakon o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22)

1.            Meigs, R., Meigs, B. (1993): Računovodstvo: Temelj poslovnog odlučivanja, 9. izd., Mate doo, Zagreb.

2.            Bartulović, M., Šimić, J. (2012): Računovodstvene-financijske informacije; Procjena boniteta poslovnih partnera, Split.

3.            Žager, K., Žager, L. (1999): Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb

4.            Leko, V., (1996): Procjena boniteta trgovačkog društva : Kako prepoznati poslovnog partnera, Masmedia, Zagreb.

5.            Kopun, V., i Slade, J. (1991): Metode procjene vrijednosti i ocjene boniteta poduzeća, Kopun i Kopun, Zagreb,

6.            https://alphacapitalis.com/2019/01/20/poslovne-kombinacije-spajanje-i-podjela-trgovackih-drustava/ (datum pristupanja 26.04.2022.)

7.            https://www.edusinfo.hr/document?sopi=CLN20V01D2021B1470 (datum pristupanja 26.04.2022.)

8.            http://www.idris.hr/Bonitet.aspx?AspxAutoDetectCookieSupport=1 (datum pristupanja 26.04.2022.)

9.            https://franchising.hr/rijecnik/bonitet-poduzeca/53/ (datum pristupanja 26.04.2022.)

10.          https://www.fina.hr/bon-1 (datum pristupanja 26.04.2022.)

11.          https://www.fina.hr/bonplus (datum pristupanja 26.04.2022.)

ugovor o alotmanuNovi Zakon o turizmu objavljen je 27. prosinca 2023. godine u Narodnim novinama (156/23), a stupio je na snagu s 1. siječnja 2024. godine. Uvedene su brojne izmjene u načinu upravljanja turizmom u skladu s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, koji financira EU. U roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona postojeće turističke zajednice dužne su uskladiti svoje opće akte s odredbama Zakona. Autor u članku donosi pregled noviteta koje donosi novi Zakon o turizmu.

U najširem značenju, inspekcijski nadzor obuhvaća kontrolu nad zakonitošću rada i postupanja pravnih i fizičkih osoba, kojeg, u okviru  zakonom propisanog djelokruga rada i ovlaštenja, neposredno provode nadležni inspektori. Inspekcijske poslove u području trgovine, usluga, zaštite potrošača i sigurnosti neprehrambenih proizvoda obavlja tržišna inspekcija Državnog inspektorata. Što najčešće kontroliraju tržišni inspektori u prodavaonici i koje mjere su ovlašteni i obvezni poduzeti protiv nadziranog trgovca kada utvrde da se isti ne pridržava propisanih obveza i/ili zabrana,  pišemo u nastavku ovoga članka.

U suvremenim uvjetima poslovanja poduzetnički inkubatori imaju važnu ulogu u pružanju podrške malim i srednjim poduzećima, kako na lokalnoj, tako i na regionalnoj razini. Ukratko, poduzetnički inkubatori nude širok spektar usluga te su u svome razvoju u posljednja dva desetljeća znatno napredovali od pružanja usluge najma poslovnog ili radnoga prostora do pružanja cijeloga niza specijaliziranih usluga. Autor u članku pojašnjava važnost poduzetničkih inkubatora s osvrtom na inkubator PISMO, zahvaljujući kome je grad Novska postao centar gaming industrije.

Proljeće nam kuca na vrata i Uskrs je sve bliže, a radnici očekuju vidjeti isplatu uskrsnice na svojim računima. No, imaju li baš svi zaposlenici pravo na uskrsnicu? S jedne strane oni poslodavci koji su to u obvezi, a s druge strane oni poslodavci koji to želei imaju financijskih mogućnosti, nagrađuju svoje zaposlenike prigodnom nagradom u obliku uskrsnice. Tko je obvezan isplatiti uskrsnicu? Koliki dio se može isplatiti neoporezivo? Što u slučajuda zaposlenik ima blokiran račun? Autor u članku donosi odgovore na aktualna pitanja vezana uz porezni tretman isplate uskrsnice, koliki je propisani neoporezivi dio te na koje se sve načine ista može isplatiti.

Vijeće Europske unije donijelo je 24. travnja 2023. godine nova pravila o transparentnosti plaća, odnosno Direktivu (EU) 2023/970 Europskog Parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i mehanizama izvršenja.1 Predmetnom Direktivom utvrđuju se minimalni zahtjevi za jačanje primjene načela jednake plaće muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti iz članka 157. UFEU-u, te postrožavanje zabrane diskriminacije iz članka 4. Direktive 2006/54/EZ, posebno putem transparentnosti plaća i ojačanih provedbenih mehanizama. Države članice dužne su pravila Direktive implementirati u nacionalna zakonodavstva u roku od tri godine od donošenja Direktive, te se primjenjuju kako na poslodavce u javnom sektoru, tako i na poslodavce u privatnom sektoru. Shodno tome, u nastavku teksta biti će više riječi o najznačajnijim pravilima koje donosi nova EU Direktiva o transparentnosti plaća, za poslodavce i radnike.